Mormonova knjiga i Biblija dva su različita vjerska teksta koja imaju značajnu važnost unutar svojih vjerskih tradicija. Biblija je sveti spis kršćanstva, štuju ga milijuni diljem svijeta, dok je Mormonova knjiga središnji tekst pokreta svetaca posljednjih dana, poznatog kao mormonizam. Da bismo razumjeli po čemu se ova dva teksta razlikuju, bitno je proniknuti u njihovo podrijetlo, sadržaj, teološke perspektive i uloge koje imaju unutar svojih vjerskih zajednica.
Biblija, sastavljena od Starog i Novog zavjeta, zbirka je spisa koji se protežu kroz nekoliko stoljeća. Stari zavjet, poznat i kao hebrejska Biblija, sadrži tekstove koji su sveti i za judaizam i za kršćanstvo. Uključuje povijesne priče, zakone, proročanstva, poeziju i mudrosnu književnost. Novi se zavjet, s druge strane, usredotočuje na život, učenja, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, kao i na ranu kršćansku crkvu. Kršćani smatraju Bibliju božanski nadahnutom i autoritativnom. Kao što 2. Timoteju 3:16-17 (NIV) kaže: "Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, ukoravanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti, tako da sluga Božji bude potpuno opremljen za svako dobro djelo."
Mormonovu knjigu, koju je prvi put objavio Joseph Smith 1830. godine, članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana (LDS Crkva) smatraju još jednim svjedočanstvom Isusa Krista. Prema Smithu, knjiga je prevedena sa zlatnih ploča koje su ispisali drevni proroci koji su živjeli na američkom kontinentu. Pripovijest unutar Mormonove knjige proteže se od otprilike 600. pr. do 421. godine po Kr. i uključuje povijest dviju velikih civilizacija, Nefijaca i Lamanaca, za koje se kaže da su potomci Izraelaca. Središnje mjesto u Mormonovoj knjizi je pojavljivanje Isusa Krista u Americi nakon njegova uskrsnuća, gdje poučava i služi ljudima.
Jedna od osnovnih razlika između Biblije i Mormonove knjige leži u njihovom podrijetlu. Biblija je zbirka tekstova koje su različiti autori pisali tijekom dugog razdoblja, a proces njezine kanonizacije odvijao se tijekom nekoliko stoljeća. Starozavjetne knjige napisane su na hebrejskom i aramejskom, dok su novozavjetne knjige napisane na grčkom. Proces kanonizacije uključivao je razlučivanje vjerskih vođa i zajednica kako bi odredili koji su tekstovi božanski nadahnuti i autoritativni. Taj je proces bio vođen kriterijima kao što su apostolsko autorstvo, dosljednost s utvrđenom doktrinom i široko prihvaćanje među ranim kršćanima.
Nasuprot tome, Mormonova knjiga pripisuje se jednom jedinom prevoditelju, Josephu Smithu, koji je tvrdio da je primio božansku pomoć u prevođenju zlatnih ploča. Rečeno je da je proces prevođenja uključivao korištenje vidovnjačkih kamenova, poznatih kao Urim i Tumim, koje je Smith stavio u šešir kako bi pročitao znakove na pločama. Ova metoda prijevoda jedinstvena je za Mormonovu knjigu i značajno se razlikuje od načina na koji je Biblija sastavljena i kanonizirana.
Još jedna ključna razlika je sadržaj i fokus dva teksta. Biblija obuhvaća širok raspon književnih žanrova i teoloških tema, uključujući stvaranje svijeta, povijest Izraela, život i službu Isusa Krista te učenja apostola. Pruža sveobuhvatnu priču o Božjem odnosu s čovječanstvom, od stvaranja do posljednjih vremena. Biblijska učenja su temelj kršćanske doktrine i prakse, pokrivajući teme kao što su spasenje, grijeh, milost i priroda Boga.
Iako se Mormonova knjiga također bavi teološkim temama, više je usredotočena na povijest i iskustva specifičnih skupina u drevnoj Americi. Naglašava ideju da se Bog objavio ljudima u različitim dijelovima svijeta i da Amerika ima svoju vlastitu svetu povijest. Knjiga uključuje učenja o vjeri, pokajanju, krštenju i Duhu Svetom, te naglašava važnost nasljedovanja Isusa Krista. Pojava Krista u Americi ključni je događaj u Mormonovoj knjizi, koji učvršćuje uvjerenje da su Njegovo pomirenje i uskrsnuće univerzalni i da nisu ograničeni na Stari svijet.
Teološke perspektive Biblije i Mormonove knjige također se značajno razlikuju. Tradicionalno kršćanstvo, utemeljeno na Bibliji, uči da je spasenje po milosti kroz vjeru u Isusa Krista (Efežanima 2,8-9). Naglašava palu prirodu čovječanstva, potrebu za otkupljenjem i dostatnost Kristove pomirbene žrtve. Biblija predstavlja trojstveni pogled na Boga, pri čemu su Otac, Sin i Duh Sveti različite osobe, ali iste biti.
Mormonska teologija, izvedena iz Mormonove knjige i drugih svetih spisa LDS-a, uključuje dodatna vjerovanja koja se ne nalaze u tradicionalnom kršćanstvu. Na primjer, mormoni vjeruju u koncept vječnog napredovanja, gdje pojedinci mogu postati poput Boga kroz poslušnost Njegovim zapovijedima i sudjelovanjem u svetim uredbama. Crkva LDS također uči da su Bog Otac, Isus Krist i Duh Sveti različita bića s odvojenim identitetima, umjesto da su jedno u biti. Ovo gledište o Božanstvu je odstupanje od trinitarne doktrine koju podržava glavno kršćanstvo.
Uloga Biblije i Mormonove knjige unutar njihovih vjerskih zajednica također naglašava njihove razlike. Za kršćane, Biblija je krajnji autoritet u pitanjima vjere i prakse. To je temelj na kojem je izgrađena kršćanska doktrina i smatra se potpunim i dovoljnim za vođenje vjernika u njihovom odnosu s Bogom. Autoritet Biblije je naglašen stihovima kao što je Hebrejima 4:12 (NIV), koji kaže: "Jer riječ je Božja živa i djelotvorna. Oštrija je od svakog dvosjeklog mača, prodire čak do razdvajanja duše i duha, zglobova i srž; ona prosuđuje misli i stavove srca."
U LDS Crkvi, Mormonova knjiga se smatra dopunom Bibliji, pružajući dodatno otkrivenje i uvid. Mormoni vjeruju da su oba teksta sveta i da zajedno svjedoče o Isusu Kristu. Mormonova knjiga se često naziva "Još jedan testament Isusa Krista", a koristi se zajedno s Biblijom u poučavanju i propovijedanju. LDS crkva također priznaje druge spise, kao što su Doktrina i savezi i Dragocjeni biser, koji sadrže daljnja otkrivenja dana Josephu Smithu i drugim crkvenim vođama.
Ukratko, Biblija i Mormonova knjiga su različiti vjerski tekstovi s različitim podrijetlom, sadržajem, teološkim perspektivama i ulogama unutar svojih vjerskih zajednica. Biblija je zbirka spisa koji se protežu kroz stoljeća i temelj je kršćanske doktrine i prakse. Kršćani ga smatraju potpunim i autoritativnim. S druge strane, Mormonova knjiga je tekst jedinstven za LDS Crkvu, za koji se vjeruje da je božanski nadahnut prijevod drevnih zapisa iz Amerike. Nadopunjuje Bibliju i pruža dodatna učenja i otkrivenja specifična za mormonsku teologiju. Dok oba teksta svjedoče o Isusu Kristu, njihove razlike naglašavaju različite načine na koje ljudi razumiju i doživljavaju svoju vjeru.
