Jesu li kršćanima dopuštene transfuzije krvi?

[creed]

Pitanje jesu li transfuzije krvi dopuštene za kršćane složeno je i nijansirano, dotiče se pitanja medicinske etike, biblijskog tumačenja i osobnog uvjerenja. Na početku je važno prepoznati da se Biblija eksplicitno ne bavi modernom medicinskom praksom transfuzije krvi. Posljedično, kršćani moraju tumačiti biblijska načela i učenja kako bi formirali etički stav o ovom pitanju.

Razumijevanje biblijskih učenja o krvi

Za početak, bitno je istražiti što Biblija kaže o krvi, budući da je to tema koja se ponavlja u Svetom pismu. U Starom zavjetu krv se često povezuje sa životom i smatra se svetom. Levitski zakonik 17:11 kaže: "Jer život tijela je u krvi, i ja sam je dao za vas na žrtveniku da izvrši pomirenje za vaše duše, jer krv je ta koja čini pomirenje životom." Ovaj stih naglašava ideju da krv simbolizira život i sastavni je dio žrtvenog sustava koji je uspostavio Bog.

Nadalje, konzumacija krvi izričito je zabranjena u Starom zavjetu. Levitski zakonik 17:14 izjavljuje: "Jer život svakog stvorenja je njegova krv: njegova krv je njegov život. Zato sam rekao izraelskom narodu: Ne smijete jesti krvi nijednog stvorenja, jer je život svakog stvorenja njegova krv. Tko god je jede, bit će odsječen." Ova se zabrana ponavlja u Ponovljenom zakonu 12,23 i shvaća se kao zapovijed poštivanja svetosti života.

Novozavjetne perspektive

U Novom zavjetu, Apostolsko vijeće u Jeruzalemu bavilo se pitanjem konzumiranja krvi za nežidovske vjernike. Djela apostolska 15:28-29 bilježe odluku sabora: "Jer Duhu Svetome i nama dobro se učini da na vas ne stavimo veći teret od ovih zahtjeva: da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi, i od onoga što je zadavljeno, i od spolnog nemorala, ako se toga klonite, dobro ćete učiniti." Ovaj odlomak pokazuje da je rana crkva nastavila podržavati zabranu konzumiranja krvi.

Međutim, ključno je razlikovati konzumaciju krvi od medicinske prakse transfuzije krvi. Biblijske zabrane posebno se odnose na uzimanje krvi kao hrane, što je praksa povezana s poganskim ritualima i zanemarivanjem svetosti života. S druge strane, transfuzije krvi su medicinski postupci čiji je cilj očuvanje života i poticanje ozdravljenja.

Načelo spašavanja života

Jedno od središnjih etičkih načela u kršćanstvu je svetost ljudskog života. Isus je u svojim učenjima naglašavao važnost suosjećanja i milosrđa. U Mateju 12,11-12, Isus odgovara na kritike o iscjeljivanju subotom govoreći: "Tko od vas ima ovcu, ako ona u subotu upadne u jamu, neće je uhvatiti i izvaditi ? Koliko je čovjek vredniji od ovce! Ovaj odlomak naglašava prioritet činjenja dobra i očuvanja života, čak i kada je to u suprotnosti s drugim vjerskim obredima.

Osim toga, Isusova prispodoba o dobrom Samaritancu u Luki 10:25-37 ilustrira moralni imperativ pomoći onima u potrebi, bez obzira na kulturne ili vjerske granice. Samarićanin postupak je pohvaljen jer je pokazao milosrđe i pružio potrebnu skrb ozlijeđenom čovjeku. Ova prispodoba pojačava ideju da su kršćani pozvani djelovati sa suosjećanjem i dati prednost dobrobiti drugih.

Medicinska etika i transfuzije krvi

Iz perspektive medicinske etike, transfuzije krvi su dobro uhodan postupak koji spašava živote. Koriste se za liječenje raznih stanja, uključujući tešku anemiju, gubitak krvi uslijed operacije ili traume i određene krvne poremećaje. Primarni cilj transfuzije krvi je vratiti zdravlje bolesnika i spriječiti po život opasne komplikacije.

Hipokratova zakletva, temeljna etička smjernica za medicinske djelatnike, naglašava dužnost ne nanositi štetu i djelovati u najboljem interesu pacijenta. To je u skladu s kršćanskim načelom očuvanja života i promicanja ozdravljenja. U tom kontekstu, transfuzije krvi mogu se promatrati kao suosjećajni i etički odgovor na medicinske potrebe.

Osobna uvjerenja i sloboda savjesti

Iako postoji snažna biblijska i etička podrška za dopuštenost transfuzije krvi, važno je priznati da pojedini kršćani mogu imati osobna uvjerenja koja ih navode na različite zaključke. Apostol Pavao se bavi pitanjem osobnih uvjerenja u Rimljanima 14, gdje savjetuje vjernicima da poštuju međusobna različita gledišta o spornim stvarima. Rimljanima 14:5 stoji: "Netko jedan dan smatra boljim od drugoga, dok drugi sve dane smatra istima. Svatko treba biti potpuno uvjeren u vlastito mišljenje."

Pavlov savjet naglašava važnost slobode savjesti i međusobnog poštovanja unutar kršćanske zajednice. Ako se vjernik, nakon molitvenog razmatranja i proučavanja Svetoga pisma, osjeća uvjerenim da transfuzije krvi nisu dopuštene, njegovu odluku treba poštivati. S druge strane, treba poštivati ​​one koji transfuziju krvi smatraju dopuštenom i etičkom medicinskom praksom.

Zaključak

Ukratko, dopuštenost transfuzije krvi za kršćane može se poduprijeti biblijskim načelima koja naglašavaju svetost života, suosjećanje i moralni imperativ pomoći onima kojima je potrebna. Biblijske zabrane konzumacije krvi ne odnose se izravno na medicinsku praksu transfuzije krvi, koja je namijenjena očuvanju i vraćanju života. Međutim, unutar kršćanske zajednice moraju se poštivati ​​individualna uvjerenja i sloboda savjesti.

U konačnici, odluka o prihvaćanju ili odbijanju transfuzije krvi osobna je odluka koju treba donijeti uz pažljivo razmatranje biblijskih učenja, medicinskih savjeta i molitvenog razbora. Kršćani su pozvani djelovati sa suosjećanjem, davati prednost dobrobiti drugih i poštovati različita uvjerenja svojih suvjernika.

[piramida4]

Zabranjuje se KONZUMACIJA KRVI
zato jer je TO tada bilo povezano sa KRVNIM žrtvama
a za TO je trebalo nekoga UBITI - čovjeka,
a za životinje ?!?!?!?

kaže se - ISCIJEDI prvo krv životinje
NE jedi životinju sa krvlju
ALI
SVU krv ne moreš izbaciti iz tijela
I
npr - IZ ribe - NITKO ne pušta krv !!!
( uz to - riba ugine u mreži - pa se jede crkotina - a nikom niš )