Koja je priča o Ezavu i njegovim potomcima?

[kleros]

Priča o Ezavu i njegovim potomcima bogata je tapiserija protkana kroz cijeli Stari zavjet, počevši od knjige Postanka i protežući se kroz razne proročke knjige, uključujući Obadijinu knjigu. Da bismo u potpunosti razumjeli Ezavovu pripovijest i ostavštinu njegovih potomaka, Edomaca, moramo početi s njegovim rođenjem i ranom dinamikom njegove obitelji.

Ezav je bio prvorođeni sin Izaka i Rebeke, te Jakovljev brat blizanac. Njegovo rođenje je zapisano u Postanku 25:24-26, gdje se navodi da je izašao crven i dlakav, zbog čega je dobio ime Ezav. Njegov brat blizanac Jakov slijedio ga je, uhvativši Ezava za petu, ukazujući na buduće borbe između dva brata.

Napetost između Ezava i Jakova počela je rano, kao što je opisano u Postanku 25:27-34. Ezav, vješt lovac, bio je naklonjen svom ocu Izaku, dok je Jakova, više pripitomljenog čovjeka, voljela njegova majka Rebeka. Ovo obiteljsko favoriziranje postavilo je pozornicu za buduće sukobe. Jedan od najvažnijih trenutaka u njihovoj vezi dogodio se kada je Ezav, izgladnjeli nakon dana u polju, prodao svoje prvorodstvo Jakovu za zdjelu variva od leće. Ova impulzivna odluka imala je dalekosežne posljedice jer pravo prvorodstva nije uključivalo samo materijalno nasljeđe, već i duhovno vodstvo i blagoslove.

Suparništvo se pojačalo kada je Jakov, uz pomoć svoje majke, prevario Izaka da mu podari blagoslov namijenjen Ezavu (Postanak 27). Prerušen u Ezava, Jakov je primio blagoslov, koji je uključivao blagostanje i vlast. Kada je Ezav otkrio prijevaru, bio je slomljen i zakleo se da će ubiti Jakova nakon što im otac umre. Ovaj je zavjet natjerao Jakova da pobjegne u kuću svog strica Labana u Haranu.

Ezavovi potomci, poznati kao Edomci, naselili su se u regiji Seir, koja se nalazi južno od Mrtvog mora. Samo ime "Edom", što znači "crveno", povezano je s Ezavim izgledom pri rođenju i crvenim gulašem za koje je zamijenio svoje prvorodstvo. Postanak 36 daje detaljnu genealogiju Ezavovih potomaka, naglašavajući uspostavu edomske nacije. Ezavovo vjenčanje s kanaanskim ženama, koje je ožalostilo njegove roditelje (Postanak 26:34-35), a kasnije i s Jišmaelovom kćeri (Postanak 28:9), dodatno je integriralo njegovu lozu u širu tapiseriju drevnog Bliskog istoka.

Odnos između Izraelaca, potomaka Jakova, i Edomaca, potomaka Ezava, bio je prepun napetosti i sukoba. Ovo neprijateljstvo bilo je prorečeno i prije njihova rođenja, jer je Bog otkrio Rebeki da su "dva naroda u tvojoj utrobi i dva će naroda iznutra biti razdvojena; jedan će narod biti jači od drugoga i stariji će služiti mlađima" (Postanak 25:23). Ovo se proročanstvo odigralo u povijesnim interakcijama između dviju nacija.

Edomci su odbili prolaz Izraelcima tijekom njihovog egzodusa iz Egipta (Brojevi 20:14-21), prisiljavajući ih da krenu dužim putem do Obećane zemlje. Ovaj neprijateljski čin zapamtili su i osudili kasniji proroci. Knjiga proroka Obadije, najkraća knjiga u Starom zavjetu, proročanska je osuda Edoma za njegove akcije protiv Izraela. Obadijino proročanstvo, vjerojatno napisano nakon babilonskog uništenja Jeruzalema 586. pr. Kr., osuđuje Edom zbog nasilja nad bratskom nacijom, Izraelom, i predviđa njegovu konačnu propast.

Obadija 1:10-14 posebno ocrtava Edomove grijehe, uključujući stajanje po strani dok je Jeruzalem bio napadnut, veselje zbog uništenja Izraelaca i pljačkanje grada. Prorok objavljuje da će Edom biti osuđen i uništen zbog njihove izdaje. Obadija 1:15-18 prorokuje da je "dan Gospodnji" blizu za sve narode, i kao što je učinio Edom, tako će biti učinjeno i s njima. Ova tema božanske odmazde naglašava biblijsko načelo da Bog drži narode odgovornima za njihova djela, posebno ona protiv Njegovog izabranog naroda.

Priča o Ezavu i njegovim potomcima služi kao upozoravajuća priča o posljedicama izbora i trajnom utjecaju obiteljskih i nacionalnih odnosa. Ezavova impulzivna odluka da proda svoje prvorodstvo i Jakovljeva prijevara koja je uslijedila pokrenuli su niz događaja koji su generacijama utjecali na njihove potomke. Kontinuirano neprijateljstvo Edomaca prema Izraelu rezultiralo je božanskom osudom, kao što su prorekli Obadija i drugi proroci.

Ezavova priča također ističe teme pomirenja i oprosta. Unatoč ranim sukobima, Ezav i Jakov su se na kraju pomirili. U Postanku 33, nakon mnogo godina razdvojenosti, Jakov se pripremao za susret s Ezavom, bojeći se bratova gnjeva. Umjesto toga, Ezav mu je potrčao u susret, zagrlio ga i zaplakao. Ovaj trenutak pomirenja snažan je dokaz mogućnosti oprosta i iscjeljenja, čak i nakon duboke izdaje i sukoba.

U kršćanskoj teologiji, priča o Ezavu i Jakovu često se vidi kao prikaz šire duhovne borbe između tijela i duha. Ezav, koji je na prvom mjestu davao trenutno fizičko zadovoljstvo, suprotstavljen je Jakovu, koji je, unatoč svojim manama, cijenio duhovne blagoslove i Božja obećanja. Ova se dihotomija odražava u Novom zavjetu, gdje se apostol Pavao poziva na Ezavovu odluku da proda svoje prvorodstvo kao na primjer bezboštva (Hebrejima 12,16-17).

Pripovijest o Ezavu i njegovim potomcima, stoga, nije samo povijesni izvještaj, već duboka moralna i duhovna lekcija. Poziva vjernike da razmotre dugoročne posljedice svojih izbora, važnost vrednovanja duhovnih nad zemaljskim blagoslovima i snagu pomirenja i oprosta. Presuda nad Edomom, kako je prorekao Obadija, služi kao otrežnjujući podsjetnik na Božju pravdu i važnost usklađivanja naših postupaka s Njegovom voljom.

Zaključno, priča o Ezavu i njegovim potomcima složena je i višestruka pripovijest koja obuhvaća Stari zavjet. Obuhvaća teme sukoba, izdaje, presude, pomirenja i božanske pravde. Proučavajući ovu priču, vjernici mogu steći uvid u prirodu Božjih obećanja, važnost pravednog života i trajnu snagu oprosta i pomirenja.