Deset zapovijedi, također poznate kao Dekalog, skup su etičkih smjernica koje je Bog dao izraelskom narodu preko Mojsija. One su temelj i židovskog i kršćanskog moralnog učenja i nalaze se u Knjizi Izlaska, 20. poglavlje, i ponovljene u Ponovljenom zakonu, 5. poglavlju. Ove je zapovijedi Bog izrekao na planini Sinaj nakon što su Izraelci oslobođeni ropstva u Egiptu, označavajući ključni trenutak u zavjetnom odnosu između Boga i Njegovog naroda.
Kontekst Deset zapovijedi ključan je za razumijevanje njihova značaja. Nakon čudesnih događaja Izlaska, gdje je Bog izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva nizom pošasti i razdvajanjem Crvenog mora, izraelski narod se utaborio u podnožju planine Sinaj. Ovdje je Bog pozvao Mojsija da se popne na planinu i primi njegove zakone. Davanje Deset zapovijedi bilo je popraćeno grmljavinom, munjama i zvukom trube, što je označavalo božansko podrijetlo i ozbiljnost ovih zakona (Izl 19,16-19).
Deset zapovijedi su sljedeće:
-
"Nemoj imati drugih bogova uz mene." (Izl 20,3) Ova zapovijed utvrđuje isključivost štovanja Jahve. U kulturnom kontekstu drevnog Bliskog istoka, gdje je politeizam bio raširen, ova je zapovijed bila revolucionarna. Uspostavio je monoteizam kao temelj izraelske vjere i identiteta. Izraelci su trebali priznati i štovati samo jednog pravog Boga, odbacujući sva druga božanstva.
-
"Nemoj sebi praviti kipa rezanog, ni bilo kakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi ." (Izlazak 20:4-5) Ova zapovijed zabranjuje idolopoklonstvo, štovanje fizičkih prikaza bogova. Ističe transcendentnost i nevidljivost Boga, koji ne može biti sadržan ili predstavljen nikakvim materijalnim predmetom. Ovaj zakon je imao za cilj spriječiti Izraelce da usvoje idolopokloničke običaje svojih susjeda.
-
"Ne uzimaj uzalud imena Gospodina Boga svojega." (Izl 20,7) Štovanje Božjeg imena bit je ove zapovijedi. Zabranjuje korištenje Božjeg imena na neozbiljan, bez poštovanja ili prijevaran način. Božje ime predstavlja Njegov karakter i autoritet i stoga ga treba izgovarati s najvećim poštovanjem i iskrenošću.
-
"Sjeti se dana subotnjeg da ga svetkuješ." (Izlazak 20:8) Zapovijed o suboti poziva na dan odmora i bogoslužja sedmog dana u tjednu. Ova praksa služi kao podsjetnik na Božje stvaranje (Postanak 2:2-3) i Njegovo izbavljenje Izraela iz Egipta (Pnz 5:15). To je vrijeme za fizički odmor, duhovnu obnovu i razmišljanje o Božjoj odredbi i milosti.
-
"Poštuj oca svoga i majku svoju." (Izl 20,12) Ova zapovijed naglašava važnost obitelji i poštovanje roditeljskog autoriteta. Obećava dug život u zemlji koju im Bog daje, naglašavajući vezu između stabilnosti obitelji i društvenog blagostanja. Poštovanje roditelja smatra se temeljem pravednog i uređenog društva.
-
"Ne smiješ ubijati." (Izl 20,13) Ova zapovijed podupire svetost ljudskog života, koji je stvoren na sliku Božju (Postanak 1,27). Zabranjuje nezakonito oduzimanje života drugoj osobi, odražavajući vrijednost koju Bog pridaje ljudskim bićima. Ovaj zakon čini temelj za biblijsko shvaćanje pravde i zaštite života.
-
"Ne čini preljuba." (Izl 20,14) Preljub se osuđuje kao kršenje bračnog saveza, koji je sveta veza koju je uspostavio Bog. Ova zapovijed štiti svetost braka i promiče vjernost među supružnicima. Također naglašava važnost seksualne čistoće i integriteta.
-
"Ne smiješ krasti." (Izlazak 20:15) Ova zapovijed zabranjuje uzimanje onoga što po pravu pripada drugoj osobi. Podržava načela vlasničkih prava i osobne odgovornosti. Zabranjujući krađu, promiče povjerenje i poštenje unutar zajednice.
-
"Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga." (Izlazak 20:16) Ova zapovijed poziva na poštenje i poštenje u svim poslovima, posebno u pravnim stvarima. Lažno svjedočenje može dovesti do nepravde i štete drugima. Zapovijed naglašava važnost istinoljubivosti i težnje za pravdom.
-
"Ne poželi kuće bližnjega svoga; ne poželi žene bližnjega svoga, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, ni bilo čega što je bližnjega tvoga." (Izlazak 20:17) Žudnja uključuje neumjerenu želju za onim što pripada drugima. Ova se zapovijed odnosi na unutarnje stavove i želje srca, prepoznajući da pogrešna djela često proizlaze iz pogrešnih želja. Poziva na zadovoljstvo i zahvalnost za ono što je Bog dao.
Deset zapovijedi služe kao moralni kompas, usmjeravajući ponašanje i etiku Izraelaca. Ona nisu samo skup pravila, već su ukorijenjena u Božjem karakteru i Njegovom zavjetnom odnosu s Njegovim narodom. Zapovijedi otkrivaju Božju svetost, pravdu i ljubav i pozivaju Njegov narod da odražava te osobine u svojim životima.
U Novom zavjetu Isus potvrđuje važnost Deset zapovijedi. Kad su ga upitali o najvećoj zapovijedi, Isus sažima zakon izjavom: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.' Ovo je najveća i prva zapovijed. I druga je poput: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.' O ovim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci." (Matej 22,37-40). Isusov sažetak sažima bit Deset zapovijedi: ljubav prema Bogu i ljubav prema drugima.
Apostol Pavao također ponavlja značaj zapovijedi u svojim poslanicama. U Rimljanima 13:9-10, Pavao piše: "Jer zapovijedi, 'Ne čini preljuba, Ne ubij, Ne ukradi, Ne poželi', i bilo koje druge zapovijedi, sažete su u ovu riječ : 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.' Ljubav bližnjemu ne čini zla; ljubav je ispunjenje zakona." Pavao naglašava da je ljubav ispunjenje zakona, odražavajući srž Deset zapovijedi.
Kroz kršćansku povijest Deset zapovijedi bile su središnji element kateheze i moralne pouke. Ugrađeni su u različite liturgijske tradicije, ispovijesti vjere i etička učenja. Zapovijedi su i dalje relevantne za današnje kršćane, služeći kao vodič za pravedan život i odraz Božje volje.
Zaključno, Deset zapovijedi su bezvremenski i univerzalni izraz Božjeg moralnog zakona. Oni otkrivaju Božji karakter i njegova očekivanja od svog naroda. Slijedeći ove zapovijedi, vjernici mogu živjeti na način koji slavi Boga i promiče pravdu, mir i ljubav unutar svojih zajednica. Deset zapovijedi nisu samo drevna pravila; to su trajna načela koja nastavljaju oblikovati živote Božjeg naroda.