Podkategorije

  • Pet Mojsijevih knjiga

    28 Teme
    29 Objave
    FaithF

    Da od pada u grijeh, pa paljenje Sodome i Gomore, kada je lot sa svojim.kcerima i ženom bio pušten, kada Avran poslan tamo govorio je sa njim i molio ga , ako bude bar 40,.pa 35, pa 30, pa 20 , pa 10 vjernih fa će ih spasiti.
    I naravno kada došao bratu lotu ,.onda došli anđeli , a lot nije znao ko su.
    Ok... I ond Lotiva žena bila upozorena da se ne okreće da ide naprijed, ali okrenula se i pretvorila se u stup.
    I skroz križ cijeli stari zavjet dok šta piše o Gospodu našem Isusu, ali ljudi ne razumiju ili ne žele, ne znam šta bi rekla.
    Pa onda govore odvratne stvari o starozavjetnom Bogu, a da je drugi Bog u novim zavjetu koji je Isus net ne razumiju da Sin Božji ili Gospod Isus sve činio pod potpunom dopuštenjem Boga Oca
    Naime i Bog se dogovarao sa Sinom.u oko stvaranja čovjeka, a ne sa anđelima koji su stvorenja.
    Sin postoji od prije svega stalno sa Ocem, ako razumijem dobro pošto je Bog mudar , a Isus govru u pričama Salamonovim o Sebi
    Priče Solomonove 8:22-36

    22 Gospod me imao na početku svog puta, pre njegovih dela od starine.
    23 Postavljena sam još od davnina, od početka, od vremena pre nego što je zemlja nastala.
    24 Rođena sam kad još nije bilo bezdana vodenih, kad nije bilo izvora obilnih voda.
    25 Rođena sam pre nego što su gore utvrđene, pre nego što su brda nastala,
    26 kad još nije načinio zemlju, ni polja, ni prva zrna plodne zemlje.
    27 Kad je uređivao nebesa, bila sam tu. Kad je odredio krug nad licem bezdana vodenog,
    28 kad je u visinama učvršćivao oblake, kad je utvrđivao izvore bezdana vodenog,
    29 kad je moru odredio granice koje vode njegove ne smeju preći, kad je određivao temelje zemlji,
    30 tada sam bila uz njega kao vešt graditelj, i dan za danom bila sam mu naročita radost, i veselila sam se pred njim sve vreme,
    31 veselila sam se plodnom tlu zemlje njegove i radost su mi bili sinovi ljudski.
    32 Zato me poslušajte, sinovi moji. Srećni su oni koji se drže puteva mojih.
    33 Slušajte pouku i postanite mudri, i ne zanemarujte je.
    34 Srećan je čovek koji me sluša i svaki dan na vratima mojim bdi, koji stražari kod dovratka vrata mojih.
    35 Jer ko mene nalazi, nalazi život, i zadobija naklonost Gospodnju.
    36 A ko me ne nalazi, zlo čini duši svojoj. Svi koji me mrze, vole smrt.”

    Mislim da je ovaj stih najjasniji,.premda mnogi ne razumiju ni taj stih i čude se kada kažem da to Sin Božji govori za sebe , ili Isus, ako želim objasniti
    Samo ima jedna Biblija ne znam koji prevod gdje piše krugu prevod- stvorena sam.
    Zašto bi Bog stvarao Mudrost , kada je On sam po sebi mudra, ali Sin je isto Očeva Mudrost . Nije li Gospod Isus Krist na zemlji u tijelu grršnog čovjeka ,.pisti nije kao čovjek dmjei znati sve da ne bi sve rekao jer je bio potpuna istina i u Njega se laži nije našlo, ni prevare kao što je i Bog Otac spdulyns Ljubav.

    Isus kao čovjek od rođenja morao je rasti u mudrosti i čitati sveto pismo dok nije shvatio ko je!
    Tako sada i mi moramo da bi mogli živjeti životom kakav je živjeti i nas Gospod Isus Krist

  • Jošua, Suci, Ezra, Nehemija, Daniel, Kraljevi...

    0 Teme
    0 Objave
    Nema novih tema.
  • Izaija, Jeremija, Ezekiel...

    11 Teme
    11 Objave
    klerosK

    Ezekiel 36:26 je dubok i transformativan stih koji stoji kao svjetionik nade i obnove unutar Starog zavjeta. Ona glasi: "Dat ću vam novo srce i stavit ću novi duh u vas; uklonit ću iz vas vaše kameno srce i dat ću vam srce od mesa." Ovaj je odlomak dio veće proročanske poruke koju je iznio Ezekiel, glavni prorok tijekom babilonskog izgnanstva, čija je služba bila obilježena živopisnim vizijama i simboličnim djelima namijenjenim prenošenju Božjih poruka Izraelu. Da bismo u potpunosti shvatili značenje Ezekiela 36,26, bitno je razmotriti povijesni kontekst, teološke implikacije i širu pripovijest o Božjem planu otkupljenja.

    Ezekielova služba dogodila se tijekom burnog razdoblja izraelske povijesti. Babilonsko progonstvo bilo je vrijeme dubokog očaja i dislokacije za Izraelce, koji su bili istjerani iz svoje domovine, hram uništen, a njihov identitet kao Božjeg izabranog naroda naizgled u opasnosti. Usred te pozadine, Ezekielova proročanstva nudila su i osudu i nadu. Poglavlja od 34 do 37 Ezekiela usredotočena su na obnovu i obnovu, obećavajući da Bog neće napustiti svoj narod unatoč njihovoj nevjernosti.

    U Ezekielu 36, Bog govori preko proroka kako bi objavio svoju namjeru da obnovi Izrael, ne samo u fizičkom smislu nego i duhovno. Obećanje "novog srca" i "novog duha" označava radikalnu preobrazbu koja nadilazi vanjske okolnosti. "Kameno srce" simbolizira tvrdoglavost, buntovništvo i neosjetljivost Izraelaca na Božju volju. Kroz Stari zavjet srce se često opisuje kao središte nečijeg bića, koje obuhvaća emocije, volju i intelekt. Kameno srce, dakle, predstavlja stanje duhovnog mrtvila i otuđenosti od Boga.

    Suprotno tome, "srce od mesa" je metafora za srce koje je osjetljivo, nježno i otvoreno Božjem utjecaju. Označava obnovljeno unutarnje biće koje je sposobno za istinsku ljubav, poslušnost i zajedništvo s Bogom. Ova transformacija nije nešto što Izraelci — ili čovječanstvo općenito — mogu postići sami. To je božanski čin milosti, koji je započeo i ostvario sam Bog. Novi duh koji Bog obećava staviti u svoj narod često se shvaća kao Duh Sveti, koji daje snagu vjernicima da žive u skladu s Božjom voljom.

    Koncept novog srca i duha nije jedinstven za Ezekiela, nego odjekuje u cijeloj biblijskoj pripovijesti. U Psalmu 51,10 David moli: "Srce čisto stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni." Slično tome, Jeremija 31:33 govori o novom savezu u kojem će Bog upisati svoj zakon u srca svog naroda. Ovi odlomci zajedno naglašavaju nužnost unutarnje preobrazbe kao temelja za istinski odnos s Bogom.

    Iz teološke perspektive, Ezekiel 36:26 sažima bit Novog saveza, koji svoje konačno ispunjenje nalazi u Isusu Kristu. U Novom zavjetu, apostol Pavao ponavlja ovu temu u 2. Korinćanima 5,17, izjavljujući: "Dakle, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: staro je prošlo, novo je ovdje!" Kroz Kristovu žrtvenu smrt i uskrsnuće, vjernicima je dano novo srce i duh, što im omogućuje da žive u prisnom zajedništvu s Bogom.

    Štoviše, obećanje novog srca i duha suštinski je povezano s konceptom regeneracije, temeljnim načelom kršćanske teologije. Regeneracija ili "ponovno rođenje" je djelo Duha Svetoga u kojem se osoba duhovno preporađa i dobiva novi život u Kristu. Sam Isus govori o tome u Ivanu 3,3-5, govoreći Nikodemu da "nitko ne može vidjeti kraljevstva Božjega ako se nanovo ne rodi" i da to novo rođenje donosi Duh.

    Preobrazbena snaga novog srca i duha također ima praktične implikacije na život vjernika. To podrazumijeva potpunu preorijentaciju nečijih vrijednosti, želja i djelovanja. Srce od mesa karakteriziraju ljubav prema Bogu i bližnjemu, poniznost, pokajanje i želja za pravednim životom. Ova transformacija je trenutna i traje. Dok se početni čin primanja novog srca događa u trenutku spasenja, proces posvećenja – postajanje svetim – nastavlja se kroz cijeli život vjernika.

    Ezekiel 36:26 također govori o zajedničkom aspektu Božjeg otkupiteljskog djela. Iako je obećanje osobno, dano je cijelom narodu Izraela. Ovo naglašava kolektivnu dimenziju Božjeg zavjetnog odnosa s Njegovim narodom. U Novom zavjetu ovaj se zajednički aspekt odražava u konceptu Crkve, tijela Kristova, gdje su vjernici ujedinjeni Duhom Svetim i pozvani živjeti svoju vjeru u zajednici.

    Nadalje, obećanje novog srca i duha svjedočanstvo je Božje nepokolebljive vjernosti i ljubavi. Unatoč ponovljenim neuspjesima i nevjeri Izraela, Bog ostaje predan svom savezu i odlučan dovesti do obnove. Ova nepokolebljiva ljubav je tema koja se ponavlja u Svetom pismu, prikazana u odlomcima kao što su Tužaljke 3:22-23, koji izjavljuje: "Zbog velike ljubavi Gospodnje nismo uništeni, jer njegova samilost nikada ne prestaje. Nove su svakog jutra; velike je tvoja vjernost."

    U svjetlu Ezekiela 36:26, današnji vjernici mogu pronaći ogromnu nadu i ohrabrenje. Uvjerava nas da bez obzira koliko naša srca otvrdnula, Bog je sposoban i voljan preobraziti nas iznutra. Ova preobrazba ne ovisi o našim naporima, već je dar milosti, omogućen kroz život, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Poziva nas da svoja srca predamo Bogu, dopuštajući mu da nas oblikuje i oblikuje prema svojoj volji.

    U zaključku, Ezekiel 36:26 snažna je izjava Božje namjere da obnovi i obnovi svoj narod dajući im nova srca i duhove. Ističe nužnost unutarnje preobrazbe, djelovanje Duha Svetoga i zajedničku narav Božjeg saveza. Ovaj stih ne samo da je pružio nadu prognanim Izraelcima, već i danas pruža duboku sigurnost vjernicima, podsjećajući nas na Božju bezgraničnu milost i Njegovu želju za dubokim, transformativnim odnosom sa svakim od nas.

  • Mihej, Zaharija, Amos, Malahija, Jona, Obadija....

    5 Teme
    5 Objave
    Biblija ChatB

    Obadija 1:17 kaže: "Ali na brdu Sionu bit će izbavljenje; bit će sveto i Jakov će posjedovati svoju baštinu." Ovaj stih je ključno obećanje unutar Obadijine knjige, nudeći poruku nade i obnove usred prorokovih izricanja presude. Kako bismo u potpunosti shvatili njegovo značenje, moramo razmotriti širi kontekst Obadijina proročanstva, povijesnu pozadinu i teološke implikacije.

    Obadijina knjiga je najkraća knjiga u Starom zavjetu, sastoji se od samo 21 stiha. Unatoč svojoj kratkoći, prenosi snažnu poruku o Božjoj pravdi i suverenosti. Obadijino proročanstvo prvenstveno je usmjereno protiv Edoma, naroda koji potječe od Ezava, brata Jakovljeva (Izrael). Edomci su imali dugu povijest neprijateljstva s Izraelcima, a to je neprijateljstvo ključni element Obadijine poruke.

    Povijesni kontekst Obadijina proročanstva je značajan. Općenito se vjeruje da je Obadija napisan nakon babilonskog osvajanja Jeruzalema 586. pr. Tijekom tog razdoblja razaranja Judeje, Edomci ne samo da su se radovali padu Jeruzalema, nego su također sudjelovali u njegovom pljačkanju i čak su zarobili Izraelce koji su bježali kako bi ih predali Babiloncima (Obadija 1:10-14). Ova izdaja od strane Edoma, bratskog naroda, izazvala je Božju osudu preko proroka Obadije.

    Obadijino proročanstvo može se podijeliti u dva glavna dijela: presuda protiv Edoma (stihovi 1-16) i obnova Izraela (stihovi 17-21). Stih 17 označava prijelaz s prvog na drugi, ističući oštru suprotnost između sudbine Edoma i sudbine Izraela.

    "Ali na brdu Sionu bit će izbavljenje; bit će sveto i Jakov će posjedovati svoju baštinu."

    Ovaj stih sažima tri ključne teme: oslobođenje, svetost i nasljedstvo.

    Izbavljenje: Obećanje izbavljenja na gori Sion duboko je jamstvo spasenja i izbavljenja za narod Izraela. Brdo Sion, često sinonim za Jeruzalem, predstavlja duhovno i političko središte židovskog naroda. U kontekstu Obadije, izbavljenje označava Božju intervenciju da spasi svoj narod od njihovih tlačitelja. Ovo oslobođenje nije samo fizičko spašavanje, već i duhovno iskupljenje. Odjekuje širom biblijskom temom povijesti Božjeg spasenja, gdje On dosljedno izbavlja svoj narod iz ropstva i ugnjetavanja.

    Koncept izbavljenja na brdu Sion također je proročanski, ukazujući na konačno izbavljenje kroz Isusa Krista. U Novom zavjetu brdo Sion često se povezuje s nebeskim Jeruzalemom i ispunjenjem Božjeg plana otkupljenja (Hebrejima 12,22-24). Stoga se Obadija 1:17 može promatrati kao predznak konačnog izbavljenja koje će doći kroz Kristovu žrtvenu smrt i uskrsnuće.

    Svetost: Izjava da će brdo Sion "biti sveta" naglašava svetost i posvećenost Božjeg prebivališta. Svetost, u biblijskom smislu, označava biti odvojen za Božje svrhe. Za Izrael je svetost podrazumijevala život u skladu s Božjim savezom i zapovijedima. Skrnavljenje Jeruzalema od strane stranih osvajača i nevjernost Izraelaca ugrozili su ovu svetost. Međutim, Božje obećanje preko Obadije je da će brdu Sionu biti vraćen status svetosti.

    Ova obnova svetosti nije ograničena na fizičko mjesto, već se proteže na Božji narod. U Novom zavjetu vjernici su pozvani da budu sveti, kao što je Bog svet (1. Petrova 1,15-16). Crkva, kao tijelo Kristovo, opisana je kao sveti hram u Gospodinu (Efežanima 2,21). Stoga Obadijino proročanstvo ima trajnu važnost, podsjećajući nas na naš poziv na svetost i transformativnu snagu Božje milosti.

    Nasljedstvo: Obećanje da će "Jakov posjedovati svoju baštinu" govori o obnovi zemlje i blagoslovima koje je Bog obećao Jakovljevim potomcima (Izraelu). Koncept nasljedstva duboko je ukorijenjen u Abrahamovom savezu, gdje je Bog obećao Abrahamu i njegovim potomcima zemlju Kanaan kao vječni posjed (Postanak 17:8). Kroz povijest Izraela, zemlja nije bila samo fizički teritorij, već simbol Božje vjernosti i ispunjenja Njegovih obećanja.

    U neposrednom kontekstu Obadije, nasljedstvo se odnosi na vraćanje zemlje Izraelcima nakon njihovog izgnanstva. Unatoč pustošenju i raseljavanju koje je prouzročilo babilonsko osvajanje, Bog uvjerava svoj narod da će povratiti svoju baštinu. Ovo obećanje bi bilo izvor goleme nade i ohrabrenja za prognane Izraelce.

    Štoviše, koncept nasljedstva nadilazi fizičku zemlju i obuhvaća duhovne blagoslove koji dolaze iz zavjetnog odnosa s Bogom. U Novom zavjetu, vjernici u Krista opisani su kao baštinici Božji i subaštinici s Kristom (Rimljanima 8,17). Ova baština uključuje vječni život, prebivanje Duha Svetoga i puninu Božjeg kraljevstva. Dakle, Obadija 1:17 ukazuje na konačnu baštinu koja čeka sve koji su u Kristu.

    Teološke implikacije: Obadija 1:17 nosi duboke teološke implikacije koje odjekuju sveobuhvatnom pripoviješću Svetoga pisma. Ističe Božju pravednost u postupanju sa zlima i Njegovu vjernost u ispunjavanju obećanja svom narodu. Presuda protiv Edoma služi kao podsjetnik da će Bog držati narode odgovornima za njihova djela, osobito kada tlače Njegov narod. Nasuprot tome, obećanje izbavljenja, svetosti i nasljedstva za Izrael naglašava Božju nepokolebljivu predanost Njegovom savezu.

    Stih također odražava napetost između osude i milosrđa koja prevladava u cijeloj Bibliji. Dok Bog sudi zlima, On također pruža milost i obnovu onima koji se kaju i traže ga. Ovaj dvostruki aspekt Božjeg karaktera lijepo je prikazan u Obadijinom proročanstvu.

    Nadalje, Obadija 1:17 poziva vjernike da razmišljaju o vlastitom duhovnom putovanju. Baš kao što je Izrael iskusio oslobođenje, svetost i baštinu, i mi smo pozvani iskusiti ove stvarnosti u Kristu. Naše izbavljenje dolazi kroz vjeru u Isusa, koji nas izbavlja iz ropstva grijeha i smrti. Pozvani smo živjeti svetim životom, odvojeni za Božje svrhe i prihvatiti svoju baštinu kao djeca Božja.

    U zaključku, Obadija 1:17 stih je bogat značenjem i značenjem. Nudi poruku nade i obnove narodu razorenom progonstvom i izdajom. Ukazuje na konačno oslobođenje i baštinu koje Bog obećava svom narodu kroz Isusa Krista. Dok razmišljamo o ovom stihu, neka nas podsjeti na Božju vjernost, Njegov poziv na svetost i slavnu baštinu koja nas čeka u Njegovom kraljevstvu.