Upravljanje okolišem koncept je koji duboko odjekuje s učenjima Biblije, iako se sam izraz možda ne spominje eksplicitno. Kao kršćani, naše razumijevanje okoliša i naše uloge u njegovom očuvanju zamršeno je povezano s doktrinama stvaranja, odgovornosti i upravljanja koje uči Biblija. Ovo istraživanje će istražiti što Biblija kaže o našoj dužnosti prema okolišu i kako ta učenja mogu voditi naše postupke u suvremenom svijetu.
Mandat Postanka
Temelj kršćanskog upravljanja okolišem najjasnije se vidi u Postanku. Postanak 1:26-28 bilježi Božje stvaranje čovjeka i Njegov mandat prema njima. Tu stoji: "Tada reče Bog: 'Načinimo ljude na svoju sliku, na svoju priliku, da vladaju ribama u moru i pticama nebeskim, stokom i svim divljim životinjama, i nad sva stvorenja koja se kreću zemljom.' Bog ih je stvorio na svoju sliku, stvorio ih je kao muško i žensko i rekao im: 'Rađajte se i umnožavajte se nad njom ribe morske i ptice nebeske i nad svim živim stvorovima što se po zemlji miču.'"
Iz ovog odlomka izvodimo koncept "vlasti" — pojam koji je često pogrešno shvaćen. Dominion ne podrazumijeva tiransku, eksploatatorsku kontrolu, već odgovorno vladanje i upravljanje. Govori o ulozi brige u kojoj ljudi trebaju odražavati Božju suverenost nad stvaranjem, upravljajući i održavajući okoliš na način koji poštuje Boga i čuva prirodni poredak.
Psalmi i izreke: Slavljenje stvaranja
Pjesničke knjige Biblije, osobito Psalmi i Izreke, prepune su stihova koji izražavaju strahopoštovanje prema Božjem stvaranju i njegovoj složenosti. Na primjer, Psalam 19:1 kaže: "Nebesa slavu Božju navješćuju, djela ruku njegovih nebesa navješćuju." Slično tome, Mudre izreke 8:29 spominju Božje granice postavljene za more, direktivu koja je osigurala red u prirodnom svijetu. Ovi stihovi naglašavaju ideju da je stvaranje izraz Božjeg karaktera i mudrosti, koji zaslužuje poštovanje i brigu čovječanstva.
Mudrost u upravljanju
Biblijska mudroslovna literatura također nudi načela koja mogu voditi brigu o okolišu. Prispodoba o talentima u Mateju 25,14-30 uči o odgovornosti mudrog upravljanja resursima. Iako se neposredni kontekst bavi novcem, šire načelo može se primijeniti na sve resurse, uključujući prirodne resurse. Pohvaljuje se sluga koji mudro upravlja i povećava gospodarevo ulaganje, dok se prekorava onaj koji ne čini ništa. To nas uči da pasivno ili destruktivno postupanje sa zemaljskim resursima nije u skladu s biblijskom mudrošću.
Proroci: Upozorenja protiv iskorištavanja
Proročke knjige, iako su prvenstveno usredotočene na duhovno i moralno stanje Izraela, također se povremeno dotiču načina na koji su oni bili u interakciji sa zemljom. Na primjer, Izaija 24:4-6 govori o zemlji koju su oskvrnili njeni stanovnici, koji nisu poštovali zakone, prekršili odredbe i prekršili vječni savez. Ova degradacija Zemlje izravno je povezana s moralnim propadanjem, sugerirajući holistički pogled na to da su duhovno zdravlje i zdravlje okoliša međusobno povezani.
Novi zavjet i ekološka etika
U Novom zavjetu uloga čovječanstva u stvaranju sagledana je kroz prizmu Kristova otkupljenja. Rimljanima 8,19-23 govori o stvorenju koje je željno iščekivalo da se djeca Božja objave, jer je stvorenje bilo podvrgnuto frustraciji, a ne vlastitim izborom. Ovaj odlomak naglašava da priča o otkupljenju ne uključuje samo ljude nego i cjelokupno stvorenje. Ovo eshatološko gledište, međutim, ne implicira da bismo trebali zanemariti naše trenutno okruženje. Umjesto toga, ono pojačava ideju da je naše upravljanje zemljom svjedočanstvo naše nade u Kristovu konačnu obnovu svih stvari.
Praktična primjena u suvremenom svijetu
Primjena ovih biblijskih načela na suvremena pitanja okoliša zahtijeva i individualnu i zajedničku akciju. To znači davanje prioriteta održivosti u našim izborima, podržavanje politika i inicijativa koje štite i obnavljaju okoliš te educirati druge o važnosti upravljanja. Također uključuje kritičko ispitivanje naših obrazaca potrošnje i traženje smanjenja našeg ekološkog otiska.
Štoviše, brigu o okolišu treba integrirati u život kršćanskih zajednica. Crkve mogu dati primjer upravljajući svojom imovinom imajući na umu održivost, podržavajući lokalne i globalne ekološke inicijative, pa čak i uključivanjem brige o stvorenome u svoju teologiju i propovijedanje.
Srce upravljanja: ljubav
U konačnici, upravljanje okolišem ukorijenjeno je u zapovijedi ljubavi - ljubavi prema Bogu, prema našim bližnjima i prema samom stvorenju. Kao što vidimo u Mateju 22,37-39, Isus nam zapovijeda da ljubimo Boga svim svojim srcem i bližnjega kao samoga sebe. Zdravlje našeg okoliša izravno utječe na naše susjede, lokalno i globalno, često nerazmjerno utječući na najosjetljivije populacije. Stoga je briga za okoliš duboki izraz naše ljubavi prema drugima i naše poslušnosti Bogu.
Zaključno, Biblija nudi snažan okvir za razumijevanje i prakticiranje upravljanja okolišem. To nije samo izborni aspekt kršćanskog života, već je sastavni dio našeg vjernog odgovora na Božji poziv. Kao upravitelji zemlje, pozvani smo sudjelovati u Božjem djelu održanja i otkupljenja svijeta, odražavajući Njegovu slavu i ljubav kroz našu brigu za Njegovu kreaciju.
