Koje pouke možemo naučiti iz Pavlove službe u Djelima 18?

[kleros]

Pavlova služba u Djelima 18 predstavlja bogatu tapiseriju lekcija koje su bezvremenske i duboko relevantne za suvremene kršćane. Ovo poglavlje Djela daje detaljan prikaz Pavlova misionarskog putovanja u Korintu, gradu poznatom po svom trgovačkom bogatstvu i moralnoj dekadenciji. Dok ulazimo u ovu pripovijest, možemo izvući duboke uvide o ustrajnosti, prilagodljivosti, božanskom vodstvu i važnosti zajednice u životu vjernika.

Djela apostolska 18 počinju Pavlovim dolaskom u Korint nakon što je napustio Atenu. Prva lekcija s kojom se ovdje susrećemo je važnost strateškog partnerstva u službi. Pavao upoznaje Akvilu i Priscilu, židovski par koji je nedavno došao iz Italije zbog edikta cara Klaudija kojim su svi Židovi protjerani iz Rima. Pavao, dijeleći isti zanat kao izrađivači šatora, ostaje i radi s njima (Dj 18,1-3). Ovo partnerstvo nije značajno samo zbog podrške koju pruža Pavlu, već i zbog šireg utjecaja koji su Akvila i Priscila kasnije imali u ranoj crkvi. Njihova suradnja primjer je snage zajedničkog rada i uzajamne podrške u službi. Propovjednik 4:9-10 nas podsjeća: "Dvojici je bolje nego jednom, jer imaju dobru naknadu za svoj trud: ako jedan od njih padne, jedan može pomoći drugome da ustane."

Zatim, promatramo Pavlovu nepokolebljivu predanost propovijedanju evanđelja. Svake subote, Pavao je raspravljao u sinagogi, pokušavajući uvjeriti i Židove i Grke (Djela 18:4). Njegova ustrajnost, unatoč čestom protivljenju, naglašava nužnost postojanosti u službi. Pavao se suočio sa značajnim otporom, pa čak i zlostavljanjem nekih Židova u Korintu. Međutim, umjesto da se obeshrabri, on je izjavio: "Vaša krv neka bude na vaše vlastite glave! Ja sam nevin u tome. Od sada ću ići k poganima" (Djela 18:6). Ova odlučna akcija uči nas koliko je važno znati kada trebamo promijeniti fokus i ne biti obeshrabreni zbog odbijanja. Sam Isus uputio je svoje učenike da "otresu prašinu sa svojih nogu" kada napuštaju grad koji ih ne prihvaća (Matej 10,14).

Pavlova vizija od Gospodina u Djelima apostolskim 18:9-10 još je jedan ključni trenutak. Gospodin je progovorio Pavlu u viziji, govoreći: "Ne boj se; nastavi govoriti, nemoj šutjeti. Jer ja sam s tobom i nitko te neće napasti i povrijediti te, jer imam mnogo ljudi u ovome grad." Ovo božansko uvjeravanje naglašava važnost božanskog vodstva i ohrabrenja na našem duhovnom putovanju. To je podsjetnik da je Bog blisko uključen u naše živote i službe, dajući nam snagu i hrabrost potrebnu da nastavimo Njegovo djelo. Obećanje Božje prisutnosti, "Jer ja sam s vama", odjekuje Velikom poslanju gdje Isus jamči: "I ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Matej 28,20).

Pavlov produženi boravak u Korintu, koji je trajao godinu i pol, poučavajući Riječ Božju (Dj 18,11), naglašava važnost strpljivosti i dugoročnog angažmana u službi. Učinkovita služba često zahtijeva vrijeme i ustrajnost. Brzi rezultati su rijetki, a transformacija srca i umova obično je postupan proces. Pavlova spremnost da uloži značajno vrijeme u njegovanje korintske crkve služi kao model za suvremenu službu, naglašavajući da pravo učeništvo uključuje trajan napor.

Epizoda koja uključuje Galija, prokonzula Ahaje, pruža još jednu poučnu lekciju. Kad su Židovi doveli Pavla pred Galija, optužujući ga da je nagovarao ljude da štuju Boga protivno zakonu, Galio je odbacio slučaj, rekavši da je to pitanje židovskog zakona, a ne rimskog (Djela 18:12-16). Ovaj incident ilustrira važnost razumijevanja pravnog i kulturnog konteksta u kojem služimo. Pavlovo iskustvo s Galionom također nas uči o Božjoj providnosnoj zaštiti. Unatoč protivljenju, Bog je upotrijebio Galijevu odluku da zaštiti Pavla i dopusti da se njegova služba nesmetano nastavi.

Štoviše, priča o Sostenu, vođi sinagoge koji je pretučen pred prokonzulom (Djela 18:17), služi kao otrežnjujući podsjetnik na potencijalnu cijenu učeništva. Iako tekst ne navodi eksplicitno Sostenovu vjeru u ovom trenutku, on se kasnije spominje kao brat u Kristu u 1. Korinćanima 1:1. Ovo sugerira da čak i oni koji se u početku protive evanđelju mogu biti preobraženi njime. Ističe snagu evanđelja da promijeni živote, čak i onih koji se mogu činiti najotpornijima.

Dok se Pavao sprema napustiti Korint, on vodi Akvilu i Priscilu sa sobom u Efez (Dj 18,18-19). Ova odluka naglašava važnost mentorstva i opremanja drugih za službu. Pavlovo ulaganje u Akvilu i Priscilu urodilo je plodom jer su kasnije odigrali ključnu ulogu u poučavanju Apolona, ​​učenog čovjeka koji je znao samo za Ivanovo krštenje (Djela 18:24-26). Ovaj čin učeništva snažan je podsjetnik da je jedna od ključnih uloga kršćanskog vođe mentorirati i odgajati druge koji mogu nastaviti djelo evanđelja.

Konačno, Pavlov povratak u Antiohiju, njegovu crkvu pošiljateljicu (Djela 18:22), naglašava važnost odgovornosti i podrške domaće crkve. Povratkom u Antiohiju, Pavao ne samo da izvještava o svojim misionarskim pothvatima, nego i obnavlja snagu i dobiva ohrabrenje od suvjernika. Ovaj obrazac vraćanja u crkvu pošiljateljicu na odmor i izvješćivanje ključan je za održivu službu. Osigurava da misionari ostanu povezani sa svojim duhovnim korijenima i da dobiju potrebnu podršku za nastavak svog rada.

Zaključno, Pavlova služba u Djelima apostolskim 18 nudi obilje pouka za suvremene kršćane. Njegovo strateško partnerstvo s Akvilom i Priscilom, njegova nepokolebljiva predanost propovijedanju evanđelja, njegovo oslanjanje na božansko vodstvo, njegova dugoročna predanost njegovanju korintske crkve, njegovo razumijevanje pravnog i kulturnog konteksta, preobrazba Sostena, njegovo mentorstvo nad Akvila i Priscila, te njegova odgovornost prema crkvi koja je poslala, svi služe kao snažni primjeri koje trebamo slijediti. Ove nas lekcije podsjećaju da djelotvorna služba zahtijeva ustrajnost, prilagodljivost, božansko vodstvo i snažan osjećaj zajednice. Dok nastojimo živjeti svoju vjeru i dijeliti evanđelje s drugima, crpimo nadahnuće iz Pavlova primjera i vjerujmo Božjoj prisutnosti i vodstvu u našim životima.