Koje je značenje Edoma u biblijskom proročanstvu?

[creed]

Značaj Edoma u biblijskom proročanstvu, posebno kako se vidi u Obadijinoj knjizi, je dubok i višestruk. Da bismo to u potpunosti razumjeli, moramo proniknuti u povijesni kontekst, teološke implikacije i proročanske poruke koje su isprepletene unutar pripovijesti o Edomu.

Edom, nacija koja potječe od Ezava, Jakovljevog brata blizanca (Izrael), često se opisuje u Bibliji kao protivnik Izraela. Odnos između Edoma i Izraela prepun je napetosti i sukoba, koji proizlaze iz bratskog rivalstva između Ezava i Jakova. To neprijateljstvo nije samo osobno nego i nacionalno, jer se proteže i na njihove potomke. Obadijina knjiga, najkraća knjiga u Starom zavjetu, u potpunosti je posvećena proročanstvu protiv Edoma, naglašavajući njegovo značenje u biblijskom proročanstvu.

Povijesno gledano, Edom se nalazio jugoistočno od Izraela, na neravnom terenu planine Seir. Edomci su bili poznati po svojoj mudrosti i strateškim tvrđavama, posebno po svojoj prijestolnici Petri, koja je bila uklesana u stijenu i smatrana je gotovo neosvojivom. Međutim, njihov ponos svojom sigurnošću i mudrošću središnja je tema u Obadijinom proročanstvu protiv njih.

Teološki, Edom predstavlja više od susjedne nacije; simbolizira ljudski ponos i protivljenje Božjem narodu. Obadijino proročanstvo je božanska optužba protiv Edoma za njihove postupke i stavove prema Izraelu. Edomci su osuđeni zbog nasilja nad svojim bratskim narodom, likovanja nad nesrećom Izraela i sudjelovanja u pljačkanju Jeruzalema. Obadija 1:10-11 kaže: "Zbog nasilja nad svojim bratom Jakovom, bit ćeš pokriven sramotom; bit ćeš uništen zauvijek. Na dan kada si stajao po strani dok su tuđinci odnosili njegovo bogatstvo i stranci ulazili na njegova vrata i bacali puno za Jeruzalem, bio si kao jedan od njih."

Jedan od ključnih aspekata značaja Edoma u biblijskom proročanstvu je tema božanske odmazde. Načelo lex talionis, odnosno zakona odmazde ("oko za oko"), vidljivo je u Obadijinoj poruci. Postupci Edomaca protiv Izraela suočeni su s obećanjem odgovarajuće presude od Boga. Obadija 1:15 izjavljuje: "Blizu je dan Gospodnji za sve narode. Kako si činio, tako će biti i tebi; tvoja će se djela vratiti na tvoju vlastitu glavu." Ova tema božanske pravde je motiv koji se stalno ponavlja u proročkoj literaturi, naglašavajući da će Bog držati narode odgovornima za njihovo postupanje prema Njegovom narodu.

Štoviše, pad Edoma služi kao šire upozorenje svim narodima. Obadijino se proročanstvo proteže izvan Edoma i uključuje sve narode koji se protive Božjim namjerama i zlostavljaju Njegov narod. Proročanstvo protiv Edoma postaje mikrokozmos konačnog suda koji će doći na sve narode koji prkose Bogu. Ovo je slikovito prikazano u Obadiji 1:16, "Kao što si ti pio na mom svetom brdu, tako će svi narodi piti bez prestanka; piti će i piti i bit će kao da ih nikad nije bilo."

Osim teme suda, značaj Edoma u biblijskom proročanstvu uključuje i temu obnove i nade za Izrael. Dok je Edom osuđen i predodređen za uništenje, Izraelu je obećano izbavljenje i obnova. Obadija 1:17-18 proglašava: "Ali na brdu Sionu bit će izbavljenje; bit će sveto i Jakov će posjedovati svoju baštinu. Jakov će biti oganj, a Josip plamen; Ezav će biti strnjika i posadit će ga pali i uništi ga. Neće biti preživjelih od Ezava." Ovaj kontrast između presude Edomu i obnove Izraela naglašava vjernost Božjeg saveza Njegovom narodu i Njegov konačni plan za njihovo otkupljenje.

Proročko značenje Edoma dodatno je obogaćeno njegovim eshatološkim implikacijama. Presuda Edomu nije samo povijesni događaj nego i predznak konačnog suda koji će doći na sve narode na kraju vremena. Obadijina knjiga stoga služi i kao povijesni i kao proročanski tekst, koji ukazuje na konačno ispunjenje Božje pravde i uspostavu Njegovog kraljevstva. Ova eshatološka dimenzija ima odjeka u drugim proročkim knjigama, kao što su Izaija i Jeremija, koje također izriču presudu nad Edomom i drugim narodima u kontekstu Božjeg konačnog suda (Izaija 34:5-6, Jeremija 49:7-22).

Nadalje, Novi zavjet aludira na teme iz Obadijina proročanstva, posebice na preokret sudbine i uspostavu Božjeg kraljevstva. Isusova učenja o tome da će posljednji biti prvi i prvi će biti posljednji (Matej 19:30) odzvanjaju proročkom porukom Obadije. Apostol Pavao također se poziva na priču o Jakovu i Ezavu kako bi ilustrirao Božji suvereni izbor i temu božanske pravde (Rimljanima 9:13).

U kršćanskoj literaturi, značaj Edoma istraživali su razni teolozi i znanstvenici. Na primjer, Augustin iz Hipona, u svom djelu "Grad Božji", tumači sukob između Jakova i Ezava kao simbol borbe između Grada Božjeg (izabranih) i Grada ljudi (onih koji se protive Bogu). Ovo alegorijsko tumačenje naglašava trajnu važnost Edomova značaja u razumijevanju duhovne bitke između dobra i zla.

Zaključno, značaj Edoma u biblijskom proročanstvu, kao što se vidi u Obadijinoj knjizi, višestruk je i dubok. Obuhvaća povijesnu, teološku i eshatološku dimenziju, otkrivajući Božju pravdu, posljedice ljudskog ponosa i Njegovu saveznu vjernost svom narodu. Edom služi kao simbol protivljenja Božjim namjerama i upozorenje svim narodima, dok također ukazuje na konačnu obnovu i nadu za Izrael. Kroz leću Edomova proročanstva stječemo dublje razumijevanje Božjeg karaktera i Njegovog otkupiteljskog plana za čovječanstvo.