Voli li Bog ili mrzi Sotonu prema Bibliji?

[faithbook]

Pitanje voli li Bog ili mrzi Sotonu složeno je i zadire duboko u prirodu Boga, prirodu Sotone i zamršeni odnos između Stvoritelja i stvorenog bića. Da bismo to razumjeli, moramo istražiti biblijske tekstove, teološka tumačenja i sveobuhvatnu pripovijest o Božjem planu otkupljenja.

Prvo, razmotrimo prirodu Boga kako je opisana u Bibliji. Bog je opisan kao sama ljubav u 1. Ivanovoj 4,8: ​​"Tko god ne ljubi, ne poznaje Boga, jer Bog je ljubav." Ova temeljna Božja osobina sugerira da su Njegovi postupci i stavovi uvijek ukorijenjeni u ljubavi. Međutim, Božja ljubav nije jednostavna ili sentimentalna emocija; to je sveta i pravedna ljubav koja traži krajnje dobro i podržava pravdu.

Sotonu, izvorno anđela po imenu Lucifer, stvorio je Bog kao dobro biće. Ezekiel 28:12-15, koji se često tumači kao opis Sotoninog podrijetla, govori o njegovom početnom savršenstvu i kasnijem padu zbog oholosti: "Bio si besprijekoran na svojim putovima od dana kad si stvoren sve dok se u tebi ne nađe zloća." Ovaj odlomak sugerira da je Sotonina pobuna bila izopačenost njegove izvorne, dobre naravi. Izaija 14:12-15 također opisuje Sotoninu želju da se uzdigne iznad Boga, što dovodi do njegove propasti.

S obzirom da je Sotonina pobuna bila izravan izazov Božjem autoritetu i kvarenje njegove stvorene svrhe, postavlja se pitanje kako Božja ljubav djeluje na takvo biće. Božja je ljubav inherentno povezana s Njegovom svetošću i pravdom. Psalam 5:4-5 kaže: "Jer ti nisi Bog koji uživa u zloći; zlo neka ne prebiva s tobom. Hvalisavi ti neće stati pred oči; ti mrziš sve zločince." Ovaj odlomak ukazuje na to da Božja ljubav ne negira Njegovu mržnju prema grijehu i zlu.

Da bismo to dalje razumjeli, moramo razlikovati Božju ljubav prema Njegovoj kreaciji i Njegov odgovor na grijeh. Božja ljubav prema Njegovom stvorenju očita je u Njegovoj želji da svi dođu do pokajanja (2. Petrova 3,9). Međutim, Njegova pravedna priroda znači da ne može tolerirati grijeh i pobunu. Ovaj dvostruki aspekt Božjeg karaktera ključan je za razumijevanje Njegovog odnosa sa Sotonom.

Božja je ljubav univerzalna i proteže se na sve što je stvorio, ali to ne znači da On odobrava ili prihvaća zlo. Zapravo, Božja ljubav zahtijeva Njegovo suprotstavljanje zlu jer prava ljubav traži dobro i procvat svih. Sotona, kao utjelovljenje pobune i zla, stoji u izravnoj suprotnosti s Božjim namjerama. Stoga, iako je Bog možda volio Lucifera kao svoju kreaciju, Njegova ljubav ne može previdjeti zlo koje Sotona sada predstavlja.

Štoviše, Biblija dosljedno prikazuje Sotonu kao neprijatelja Boga i čovječanstva. U Ivanu 8,44 Isus opisuje Sotonu kao ubojicu i oca laži: "On bijaše ubojica od početka, ne držeći se istine, jer istine nema u njemu." Ova karakterizacija naglašava Sotonino potpuno protivljenje Božjoj prirodi i namjerama. Otkrivenje 12:9-10 prikazuje Sotonu kao varalicu cijelog svijeta i tužitelja braće, dodatno učvršćujući njegovu ulogu protivnika.

S teološke perspektive, pojam božanske ljubavi treba shvatiti u kontekstu Božjeg plana otkupljenja. Božji krajnji cilj je obnova stvorenja i poraz zla. Kološanima 1,19-20 govori o Božjem planu da pomiri sve stvari sa sobom kroz Krista: "Jer Bogu se svidjelo da sva njegova punina prebiva u njemu i da po njemu pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na zemlji nebo, čineći mir svojom krvlju prolivenom na križu." To se pomirenje nudi čovječanstvu, ali se ne odnosi na Sotonu, koji se nepovratno odlučio suprotstaviti Bogu.

Konačni poraz Sotone nužan je dio Božjeg plana otkupljenja. Otkrivenje 20,10 opisuje Sotoninu konačnu sudbinu: "I đavao, koji ih je zaveo, bi bačen u jezero gorućeg sumpora, gdje su bili bačeni zvijer i lažni prorok. Bit će mučeni dan i noć u vijeke vjekova. " Ova presuda je dokaz Božje predanosti da iskorijeni zlo i obnovi pravednost.

U kršćanskoj književnosti, C.S. Lewis daje uvjerljivu perspektivu o prirodi božanske ljubavi i pravde u svojoj knjizi "Problem boli". Lewis tvrdi da Božja ljubav nije popustljiva ili popustljiva, već žestoka i pročišćavajuća ljubav koja traži krajnje dobro. On piše: "Problem pomirenja ljudske patnje s postojanjem Boga koji voli nerješiv je samo dok pridajemo trivijalno značenje riječi 'ljubav'." Ovaj nam uvid pomaže shvatiti da Božja ljubav nije u suprotnosti s Njegovim sudom, već je, zapravo, sam razlog za to.

Ukratko, Biblija predstavlja nijansiran pogled na Božji odnos sa Sotonom. Bog je, u svojoj biti, ljubav, a ta se ljubav proteže na sve što je stvorio, uključujući Sotonu u njegovom izvornom stanju kao Lucifer. Međutim, Božja je ljubav također sveta i pravedna, što zahtijeva Njegovo suprotstavljanje grijehu i zlu. Sotonina pobuna stavlja ga u izravnu suprotnost s Božjom prirodom i namjerama, što rezultira Božjom pravednom osudom. Stoga, iako je Božja ljubav univerzalna, ona ne negira Njegovu mržnju prema zlu i Njegovu predanost pravdi. Ova složena međuigra ljubavi, svetosti i pravde ključna je za razumijevanje Božjeg odnosa sa Sotonom prema Bibliji.