Koje je značenje krštenja u kršćanskoj teologiji?

[creed]

Krštenje ima duboko značajno mjesto u kršćanskoj teologiji i praksi, utjelovljujući i duhovni i simbolički čin koji duboko odjekuje u različitim kršćanskim denominacijama. Ovaj obred inicijacije, istaknuto spomenut u Svetom pismu, služi kao temeljni stup kršćanske vjere, označavajući vjernikov ulazak u zajednicu vjere i simbolizirajući transformativnu snagu Evanđelja.

Biblijski temelji krštenja

Praksa krštenja ukorijenjena je u učenjima i djelima Isusa Krista, kojeg je i sam krstio Ivan Krstitelj. Ovaj događaj zabilježen je u Evanđeljima, gdje je opisan s velikim poštovanjem i značajem. U Mateju 3,16 piše: "Čim se Isus krsti, iziđe iz vode. U tom se trenutku nebo otvori i on ugleda Duha Božjega gdje poput goluba silazi i slijeće na njega." Ovaj trenutak naglašava trojstvenu prirodu Boga i naglašava važnost krštenja kao čina poslušnosti i izjave vjere.

Nakon svog uskrsnuća, Isus je ovlastio svoje učenike u Mateju 28:19, dajući im upute: "Zato idite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Ovo veliko poslanje uzdiže praksu krštenja do vitalnog čina učeništva i evangelizacije, direktive koja je vodila kršćansku misiju kroz stoljeća.

Teološko značenje: Savez s Bogom

U kršćanskoj teologiji krštenje je više od puke formalnosti; to je savez sklopljen s Bogom. Predstavlja vjeru vjernika u Krista, Sina Božjega, priznajući Njegovo gospodstvo i otkupiteljsku moć Njegovog raspeća i uskrsnuća. Krštenje je simbol smrti, ukopa i uskrsnuća. Kao što apostol Pavao rječito kaže u Rimljanima 6:3-4, "Ili ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa kršteni u njegovu smrt? S njime smo, dakle, pokopani krštenjem u smrt kako bismo Kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih slavom Očevom, tako i mi možemo živjeti novim životom."

Ovaj odlomak lijepo sažima bit krštenja kao čina sudjelovanja u Isusovoj smrti i uskrsnuću. Označava kraj starog života grijeha i početak novog života u Kristu, nanovo rođenog od Duha. Ovaj preobrazbeni aspekt krštenja središnji je za njegovo značenje, budući da označava definitivan raskid s prošlošću i predan korak prema životu u duhovnom zajedništvu s Bogom.

Krštenje kao utjelovljenje u Tijelo Kristovo

Osim osobne, krštenje ima i zajedničku dimenziju u kršćanskoj teologiji. To je sakramentalno sredstvo putem kojeg su pojedinci uključeni u Tijelo Kristovo, Crkvu. Kao takva, ona je i osobna izjava vjere i javno primanje u zajednicu vjernika. U 1. Korinćanima 12,13 Pavao objašnjava: "Jer svi smo kršteni jednim Duhom da tvorimo jedno tijelo - bili Židovi ili pogani, robovi ili slobodni - i svi smo jednim Duhom dani da pijemo." Ovo naglašava ujedinjujući aspekt krštenja, nadilazeći kulturne, etničke i društvene podjele, povezujući vjernike u njihovoj zajedničkoj vjeri u Krista.

Uloga Duha Svetoga u krštenju

Ne može se precijeniti uloga Duha Svetoga u krštenju. Kroz Duha su krštenici obnovljeni, posvećeni i zapečaćeni kao Božji. Duh Sveti je i dar i jamstvo vjernikovog nasljedstva u Kristu, djelujući u njima da donose plodove u skladu s pokajanjem i novim životom. Djela apostolska 2:38 naglašavaju ovo: "Petar odgovori: 'Obratite se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha. I primit ćete dar Duha Svetoga'."

Različite kršćanske perspektive o krštenju

Dok je značaj krštenja univerzalno priznat među kršćanima, njegov način i dob primatelja mogu varirati među denominacijama. Neki prakticiraju krštenje dojenčadi, smatrajući ga znakom saveza između Boga i Njegovog naroda, slično obrezivanju u Starom zavjetu. Drugi inzistiraju na krštenju vjernika, ovisno o osobnoj ispovijesti vjere pojedinca, koje se obično izvodi uranjanjem kao potpunijim simbolom pokopa i uskrsnuća.

Bez obzira na ove razlike, temeljne teološke implikacije krštenja - kao dubokog čina vjere, znaka pokajanja, novog rođenja, čišćenja od grijeha, uvrštenja u tijelo vjernika i pečata Duha Svetoga - ostaju. središnji za kršćansku praksu i vjerovanje.

Trajni utjecaj krštenja

Zaključno, krštenje je bogato simboličan čin, prožet dubokim teološkim značenjem. To je vanjsko svjedočanstvo unutarnje milosti, javna izjava privatne vjere i transformativni susret koji vjernikov život bliže usklađuje s učenjima i putem Isusa Krista. Kao takav, ostaje jedan od najdragocjenijih i najdubljih elemenata kršćanskog duhovnog života, izvor obnove i radosti za pojedinog vjernika i kršćansku zajednicu u cjelini.

[piramida4]

.
KRŠTENJE

MATEJ 28,19
Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode
KRSTEĆI IH U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA

????????

Zašto NITKO NIKAD NIJE u Bibliji TAKO krstio?
Zašto NITI jedan od apostola NIJE poslušao
NAREDBU SINA G Yehoshue,
i NIJE NIKAD NIKOGA tako krstio?

Zašto ima samo zapisa
da su apostoli krštavali u ime SINA G Yehoshue????

ZATO jer je OČITO da je TO nadodano!

---

Stih kaže - ... U IME OCA I SINA I SD...
TU se spominje JEDNO IME,
a Biblija jasno kaže kako je kome ime.

Da je TO nadodano dokazuje i Biblijska donja istina.

SVAKA OSOBA IMA SVOJE OSOBNO IME
ne postoji ZAJEDNIČKO ime za Oca Sina SD!

Ime Boga Oca je YHVH
,,,,,,,,,,,,,,,,,
IZLAZAK 3,15
Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako:
JAHVE,
Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` TO MI JE IME DOVIJEKA,
TAKO ĆE ME ZVATI OD KOLJENA DO KOLJENA..

Ime Božjeg Sina je Yehoshua
Božjem Sinu je Bog Otac YHVH dao Ime Yehoshua
,,,,,,,,,,,,,,,,
MATEJ 1,21
Rodit će sina, a ti ćeš mu NADJENUTI IME ISUS
jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.
MATEJ 1,25
I ne upozna je dok ne rodi sina. I NADJENU MU IME ISUS.
.................
Yehoshua = OD YHVH dolazi spasenje
OD Koga?
OD SINA G Yehoshue?
NEEEEEEEEEEEEEEE!
Nego OD Boga Oca Jedinoga YHVH!

Sveti Duh NEMA Ime jer NIJE OSOBA
nego „OSOBNOST“ Boga Oca YHVH

Catholic Cardinal Joseph Ratzinger (pope Benedict XVI)

„The basic form of our (Matthew 28:19 Trinitarian)
profession of faith took shape during the course of
the second and third centuries in connection with
the ceremony od baptism.
So far as its place of
origin is concerned, the text (Matthew 28:19)
came from the city of Rome.“

Source: Ratzinger, Joseph (1968. Introduction to
Christianity, Munich, pp. 82,83.