Što Biblija kaže o samoubojstvu?


  • Tema samoubojstva jedno je od najpotresnijih i najsloženijih pitanja s kojima se čovjek može susresti. To je tema koja dotiče dubine ljudskog očaja i duboku potrebu za nadom i iscjeljenjem. Kada razmatramo što Biblija kaže o samoubojstvu, važno je toj temi pristupiti sa suosjećanjem, osjetljivošću i dubokim razumijevanjem Svetog pisma.

    Prvo, važno je priznati da Biblija ne govori izričito o činu samoubojstva u izravnoj zapovijedi ili zakonu. Međutim, pruža nam načela i priče koji nam pomažu razumjeti svetost života, dubinu ljudske patnje i nadu koju Bog nudi svakom pojedincu.

    Svetost života temeljna je tema u cijeloj Bibliji. U Postanku 1,27 čitamo da je "Bog stvorio ljude na svoju sliku, na sliku Božju stvorio ih je; stvorio ih je muško i žensko." Ovaj stih naglašava urođenu vrijednost i dostojanstvo svakog ljudskog života, jer je svaka osoba stvorena na sliku Božju. Ova intrinzična vrijednost dodatno je naglašena u Psalmu 139:13-14, gdje psalmist izjavljuje: "Jer ti si stvorio moju nutrinu; ti si me sapleo u utrobi moje majke. Hvalim te jer sam strašno i divno stvoren; tvoja su djela divno, znam to dobro." Ovi nas odlomci podsjećaju da je život dragocjen dar od Boga i da je svaka osoba jedinstvena i predivno stvorena.

    U Bibliji postoji nekoliko priča koje uključuju pojedince koji su se suočili s ogromnom patnjom i očajem. Na primjer, u knjizi o Jobu susrećemo čovjeka koji je doživio dubok gubitak i tjeskobu. Job je oplakivao svoje postojanje i izrazio želju za smrću, govoreći: "Zašto nisam nestao pri rođenju i umro kao što sam izašao iz utrobe?" (Job 3:11). Unatoč intenzivnoj patnji, Job je na kraju pronašao utjehu i obnovu u svom odnosu s Bogom. Njegova priča ilustrira da iu najmračnijim trenucima postoji nada i mogućnost obnove.

    Još jedan dirljiv primjer je prorok Ilija, koji je nakon velike pobjede nad Baalovim prorocima pobjegao u strahu i malodušju. U 1. Kraljevima 19:4, Ilija se molio da može umrijeti, govoreći: "Dosta mi je, Gospodine. Uzmi moj život; nisam bolji od svojih predaka." Bog je Iliji odgovorio ne osudom, već brigom i opskrbom. Poslao je anđela da mu osigura hranu i vodu i na kraju se obratio Iliji nježnim šapatom, dajući mu smjer i svrhu. Ova pripovijest pokazuje Božji suosjećajni odgovor na one koji se bore i Njegovu želju da ih obnovi i vodi.

    Novi zavjet također pruža uvid u Božju perspektivu života i patnje. U Ivanu 10:10, Isus kaže: "Lopov dolazi samo da ukrade, ubije i uništi; ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju." Ovaj stih ističe Isusovu misiju da donese život u izobilju, u suprotnosti s razornim namjerama neprijatelja. Isusovo je djelovanje bilo obilježeno djelima iscjeljenja, suosjećanja i ponude nade onima koji su bili marginalizirani, potlačeni i patili.

    Jedan od najznačajnijih aspekata kršćanske vjere je nada i iskupljenje koje se nalazi u Isusu Kristu. U Rimljanima 8:38-39, apostol Pavao piše: "Jer uvjeren sam da ni smrt ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni ikakve sile, ni visina ni dubina, niti bilo što drugo u svemu stvorenje, moći će nas rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu." Ovo snažno uvjerenje nas podsjeća da je Božja ljubav nepokolebljiva i da nas ništa ne može odvojiti od nje. Ova ljubav je izvor utjehe i snage, posebno u vremenima dubokog očaja.

    Nadalje, Biblija poziva vjernike da nose jedni druge terete i da se međusobno podupiru u nevolji. Galaćanima 6:2 upućuje: "Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti Kristov zakon." Ovaj stih naglašava važnost zajednice i međusobne podrške. U trenucima krize, obraćanje drugima i traženje pomoći može biti ključni korak prema izlječenju.

    Iako Biblija ne daje izravnu zabranu samoubojstva, ona dosljedno potvrđuje vrijednost života i nudi nadu onima koji se bore. Ključno je ovoj temi pristupiti s empatijom i razumijevanjem, prepoznajući da pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu to često čine zbog dubokog osjećaja boli i beznađa. Kao Kristovi sljedbenici, pozvani smo biti oruđe Božje ljubavi i milosti, pružajući potporu, ohrabrenje i praktičnu pomoć onima u potrebi.

    Osim biblijske perspektive, važno je razmotriti i spoznaje kršćanske literature i pastorala. U svojoj knjizi "A Grief Observed", C.S. Lewis razmišlja o intenzivnoj boli gubitka supruge i borbi da pronađe smisao i nadu usred tuge. Njegova iskrena i sirova razmišljanja pružaju prozor u ljudsko iskustvo patnje i putovanje prema iscjeljenju. Slično tome, Henri Nouwen u "Ranjenom iscjelitelju" istražuje ideju da naša vlastita iskustva boli mogu postati izvori empatije i iscjeljenja za druge.

    U praktičnom smislu, one koji imaju suicidalne misli treba poticati da potraže stručnu pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, savjetnika i svećenika. Crkva može igrati ključnu ulogu u pružanju podrške i suosjećajne zajednice, gdje se pojedinci osjećaju sigurnima podijeliti svoje borbe i dobiti njegu koja im je potrebna. Molitva, čitanje Svetih pisama i pastoralno savjetovanje mogu ponuditi duhovnu potporu, dok profesionalna terapija i medicinska intervencija mogu riješiti psihološke i fiziološke aspekte mentalnog zdravlja.

    Također je bitno riješiti sve pogrešne predodžbe o samoubojstvu i zagrobnom životu. Neki bi se mogli bojati da je samoubojstvo neoprostiv grijeh koji čovjeka odvaja od Božje milosti. Međutim, važno je zapamtiti da je Božja milost golema i da je Njegovo razumijevanje naših borbi duboko. Iako je samoubojstvo tragičan čin, ono nije izvan dosega Božjeg milosrđa. U Rimljanima 8,1 Pavao nas uvjerava: "Dakle, sada nema nikakve osude za one koji su u Kristu Isusu." Ovaj nas stih podsjeća da u Kristu nalazimo oproštenje i iskupljenje.

    Zaključno, Biblija pruža okvir za razumijevanje svetosti života, stvarnosti ljudske patnje i nade koju Bog nudi svakom pojedincu. Priče o Jobu i Iliji, Isusova učenja i Pavlovi spisi doprinose suosjećajnom i holističkom gledištu o samoubojstvu. Kao zajednica vjernika, pozvani smo podržati i brinuti se za one koji se bore, nudeći im nadu i ozdravljenje koje dolazi iz odnosa s Bogom. Kroz suosjećanje, molitvu i praktičnu podršku, možemo biti instrumenti Božje ljubavi i milosti, pomažući spriječiti tragediju samoubojstva i donijeti nadu onima koji su u očaju.