Čovjek ako popije jednu čašu vina, ona već djeluje, a da ne govorim 2-3, mozak je već opijen i kako onda kršćanin može djelovati - niti si sposoban Bibliju čitati ni pravilno reagirati. Ako si pravi kršćanin nećeš onda okusiti ni kap alkohola - a kamoli umjereno konzumirati - naša tjelesa su Hram Božji i ne bismo trebali uništavati naše tijelo koje nije naše već pripada Bogu.
Što Biblija kaže o čistoj i nečistoj hrani?
-
Pitanje čiste i nečiste hrane je tema koja već stoljećima intrigira vjernike i još uvijek je predmet mnogih rasprava i rasprava. Da bismo razumjeli što Biblija kaže o čistoj i nečistoj hrani, bitno je proniknuti u Stari i Novi zavjet, kao i razmotriti kulturni i teološki kontekst u kojem su ti zakoni o prehrani dani i kasnije reinterpretirani.
U Starom zavjetu, koncept čiste i nečiste hrane prvenstveno se nalazi u Levitskom zakoniku i Ponovljenom zakonu. Levitski zakonik 11 i Ponovljeni zakon 14 daju detaljan popis životinja koje su Izraelci smjeli jesti (čiste) i onih koje im je bilo zabranjeno jesti (nečiste). Na primjer, Levitski zakonik 11:3-8 precizira da su životinje koje preživaju i imaju razdvojene papke čiste, dok su druge, poput svinja, nečiste. Slično tome, Levitski zakonik 11:9-12 naglašava da su ribe s perajama i ljuskama čiste, dok su one bez tih obilježja nečiste.
Svrha ovih prehrambenih zakona bila je višestruka. Služili su kao sredstvo za razlikovanje Izraelaca od drugih naroda, promicanje svetosti i poslušnosti Bogu. U Levitskom zakoniku 11:44-45, Bog kaže: "Jer ja sam Gospodin Bog vaš. Posvetite se dakle i budite sveti jer sam ja svet. Ne oskvrnjujte se ničim što gmiže po zemlji. Jer ja Ja sam Jahve koji sam te izveo iz zemlje egipatske da ti budem Bog, dakle, budi svet, jer sam ja svet." Ti su zakoni bili dio većeg Mojsijevog saveza, koji je uključivao različite moralne, ceremonijalne i građanske propise osmišljene da izdvoje Izraelce kao Božji izabrani narod.
Uz njihov simbolički i teološki značaj, neki znanstvenici sugeriraju da su ti zakoni o prehrani imali i praktične zdravstvene dobrobiti. Mnoge životinje koje se smatraju nečistima, poput svinja i školjkaša, imaju veću vjerojatnost da će nositi parazite i bolesti ako nisu pravilno kuhane. Stoga je pridržavanje ovih prehrambenih ograničenja moglo pomoći u zaštiti Izraelaca od bolesti koje se prenose hranom.
Međutim, Novi zavjet donosi značajan pomak u shvaćanju čiste i nečiste hrane. Sam Isus počeo je osporavati tradicionalne židovske prehrambene zakone. U Marku 7:14-23, Isus uči da osobu ne prlja ono što ulazi u nju, nego ono što izlazi iz njenog srca. On kaže: "Zar ne vidite da sve što u čovjeka uđe izvana ne može ga oskvrniti, budući da ne ulazi u njegovo srce nego u njegov stomak, i biva izbačeno?" (Tako je proglasio svu hranu čistom.) I rekao je: "Ono što izlazi iz čovjeka je ono što ga onečišćuje. Jer iznutra, iz srca čovjeka, izlaze zle misli, spolni blud, krađa, ubojstvo, preljub, žudnja , zloća, prijevara, senzualnost, zavist, kleveta, oholost, ludost, sve te zle stvari dolaze iznutra i prljaju osobu."
Ovo učenje naglašava da je duhovna čistoća važnija od prehrambenih propisa. Isusova usredotočenost na stanje srca, a ne na vanjske obrede, postavila je temelj za ranokršćansko razumijevanje čistoće i svetosti.
Vizija apostola Petra u Djelima apostolskim 10 dodatno naglašava ovu promjenu. U ovoj viziji Petar vidi kako se s neba spušta plahta na kojoj se nalaze sve vrste životinja, i čiste i nečiste. Glas mu govori: "Ustani, Petre, zakolji i jedi." Kad se Petar usprotivio, govoreći da nikada nije jeo ništa nečisto, glas je odgovorio: "Što je Bog očistio, ne smatraj nečistim" (Djela 10:13-15). Ova vizija ne samo da označava ukidanje starih prehrambenih zakona, već također simbolizira uključivanje pogana u kršćansku vjeru. Petar kasnije shvaća ovu viziju kao Božji način da mu pokaže da ne smije nijednu osobu nazivati nečistom ili nečistom, što je dovelo do krštenja poganina Kornelija i njegovog doma.
Apostol Pavao također se u svojim poslanicama bavi pitanjem čiste i nečiste hrane. U Rimljanima 14 i 1. Korinćanima 8, Pavao raspravlja o jedenju hrane koja je bila žrtvovana idolima, što je bilo sporno pitanje u ranoj crkvi. Pavao savjetuje vjernike da postupaju po svojoj savjesti i da izbjegavaju izazivanje drugih na spoticanje. U Rimljanima 14,14 piše: "Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi, nego je nečisto za svakoga tko ga smatra nečistim." Naglašava važnost ljubavi i obzira prema drugima, potičući vjernike da izbjegavaju jesti bilo što što bi moglo navesti sukršćanina da padne u grijeh.
Pavlova učenja ističu načelo kršćanske slobode, gdje su vjernici slobodni od ograničenja Mojsijevog zakona, ali su pozvani svoju slobodu izvršavati odgovorno i s ljubavlju. Ova perspektiva je u skladu sa širom novozavjetnom temom da je Kristova žrtva ispunila zahtjeve zakona, dopuštajući vjernicima da žive pod novim savezom milosti.
Ukratko, biblijsko učenje o čistoj i nečistoj hrani razvija se iz Starog zavjeta u Novi zavjet. Starozavjetni zakoni o prehrani služili su izdvajanju Izraelaca i promicanju svetosti, ali su također imali praktične zdravstvene prednosti. U Novom zavjetu, Isus i apostoli preoblikuju koncept čistoće, naglašavajući važnost srca i duhovnog stanja u odnosu na vanjska obilježavanja. Ovaj pomak odražava širi teološki prijelaz s Mojsijevog saveza na novi savez u Kristu, gdje su vjernici pozvani živjeti u slobodi milosti dok iskazuju ljubav i obzir prema drugima.
Kao nedenominacijski kršćani, možemo cijeniti povijesni i teološki značaj prehrambenih zakona, a istovremeno priznajemo da oni nisu obvezujući prema novom savezu. Naš fokus treba biti na njegovanju čistog srca, ljubavi prema Bogu i bližnjima, budući da su to prave oznake svetosti i poslušnosti u kršćanskom životu.
-
@creed je rekao u Što Biblija kaže o čistoj i nečistoj hrani?:
U Starom zavjetu, koncept čiste i nečiste hrane prvenstveno se nalazi u Levitskom zakoniku i Ponovljenom zakonu. Levitski zakonik 11 i Ponovljeni zakon 14 daju detaljan popis životinja koje su Izraelci smjeli jesti (čiste) i onih koje im je bilo zabranjeno jesti (nečiste).
Podjela na čiste i nečiste životinje je bila od početka. Kad su životinje ulazile u Nojevu arku isto se spominju čiste i nečiste životinje. U doba Nojevo Židovi nisu postojali. Isto tako ne vjerujem da je Abel žrtvovao svinju. Sigurno ima razlog zašto je Bog uradio ovu podjelu. Mislim da kao kršćani bismo trebali se držati ove podjele - svinja sigurno nije zdrava i to je dokazano.