Zašto je Bog stvorio Sotonu ako je znao da će se pobuniti?

[kleros]

Pitanje zašto je Bog stvorio Sotonu, potpuno svjestan njegove buduće pobune, jedno je od najdubljih i najizazovnijih pitanja unutar kršćanske teologije. Zadire u prirodu Boga, stvarnost slobodne volje, prisutnost zla i sveobuhvatnu svrhu stvaranja. Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo istražiti nekoliko međusobno povezanih teoloških koncepata, uključujući prirodu Boga, prirodu Sotone i širi kontekst Božjeg plana za čovječanstvo i kozmos.

Prvo, bitno je razumjeti da je Bog sveznajući, svemoćan i svedobronamjeran. To znači da Bog posjeduje potpuno znanje, neograničenu moć i savršenu dobrotu. U svom sveznanju, Bog je doista znao da će se Sotona, izvorno stvoren kao anđeo Lucifer, odlučiti pobuniti. Ovo predznanje, međutim, ne implicira da je Bog izazvao ili želio Sotoninu pobunu. Umjesto toga, naglašava složeno međudjelovanje između božanske suverenosti i slobodne volje stvorenja.

Lucifer, čije ime znači "svjetlonoša" ili "jutarnja zvijezda", stvoren je kao veličanstven i moćan anđeo. Ezekiel 28:12-15 daje poetski prikaz Luciferova početnog stanja: "Bio si pečat savršenstva, pun mudrosti i savršen u ljepoti. Bio si u Edenu, vrtu Božjem; svaki te dragi kamen krasio... Ti bio si pomazan kao kerubin čuvar, jer sam te tako zaredio u tebi." Ovaj odlomak odražava visok status i ljepotu Lucifera prije njegova pada.

Ključ za razumijevanje zašto je Bog stvorio Sotonu leži u konceptu slobodne volje. Bog je svoja stvorenja, i anđele i ljude, obdario sposobnošću izbora. Slobodna volja temeljni je aspekt ljubavi i moralne odgovornosti. Bez mogućnosti izbora ljubav bi bila besmislena, a moralni postupci puki automatizam. Bog želi istinski odnos sa svojom kreacijom, odnos koji se temelji na ljubavi, povjerenju i dobrovoljnoj poslušnosti. Da bi ovaj odnos bio autentičan, Njegova stvorenja moraju posjedovati slobodu da Ga izaberu ili odbace.

Luciferova pobuna, kako je opisana u Izaiji 14:12-14, bila je rezultat njegovog ponosa i želje da se uzdigne iznad Boga: "Kako si pao s neba, zvijezdo jutarnja, sine zore! Bačen si na zemlju Zemljo, koja si nekoć ponizila narode! Sjedit ću na prijestolju na brdu Safonu, uzdići ću se iznad vrhova oblaka.'" Ovaj odlomak ilustrira egocentričnu ambiciju koja je dovela do Luciferov pad i transformacija u Sotonu, protivnika.

Božje dopuštanje Sotonine pobune i naknadne prisutnosti zla u svijetu može se razumjeti unutar šireg konteksta Njegovog otkupiteljskog plana. Postojanje zla i patnje, iako duboko zabrinjavajuće, služi većoj svrsi u Božjem suverenom dizajnu. Rimljanima 8,28 uvjerava nas da "Bog u svemu radi na dobro onih koji ga ljube, koji su pozvani po njegovoj namjeri." Ovaj stih naglašava da Bog može donijeti dobro čak i iz najtragičnijih i najzlijih okolnosti.

Jedna od primarnih svrha dopuštanja Sotonine pobune i prisutnosti zla je demonstrirati puni opseg Božje pravde, milosrđa i ljubavi. Kroz postojanje zla, Bog otkriva svoju pravdu tako što konačno sudi i osuđuje grijeh i pobunu. U isto vrijeme, On pokazuje svoje milosrđe i ljubav kroz otkupiteljsko djelo Isusa Krista. Kristov križ je krajnji izraz Božje ljubavi i pravde, gdje je grijeh kažnjen, a milost proširena na čovječanstvo.

Štoviše, prisutnost zla i patnje daje priliku ljudima da ispolje svoju slobodnu volju i izaberu vjerovati i slijediti Boga. Dubina nečije vjere i predanosti istinski se ispituje pred nevoljama i iskušenjima. Jakovljeva 1,2-4 potiče vjernike da "smatraju čistom radošću, moja braćo i sestre, kad god se suočite s raznim kušnjama, jer znate da prokušanost vaše vjere proizvodi ustrajnost. Neka ustrajnost dovrši svoje djelo kako biste mogli biti zreo i potpun, ništa mu ne nedostaje." Kroz kušnje i iskušenja vjernici rastu u duhovnoj zrelosti i oslanjanju na Boga.

C.S. Lewis, u svom temeljnom djelu "Problem boli", bavi se pitanjem zašto bi dobri Bog dopustio bol i patnju. Tvrdi da bol služi kao "megafon koji probudi gluhi svijet", privlačeći ljude bliže Bogu i potičući ih da traže Njegovu prisutnost i utjehu. Na sličan način, postojanje Sotone i njegova pobuna mogu se promatrati kao dio šireg narativa koji u konačnici vodi do dubljeg razumijevanja Božjeg karaktera i dubljeg odnosa s njim.

Također je vrijedno napomenuti da je Božja konačna pobjeda nad Sotonom i zlom osigurana. Otkrivenje 20,10 proglašava konačni poraz Sotone: "A đavao, koji ih je zavodio, bi bačen u jezero gorućeg sumpora, gdje su bili bačeni zvijer i lažni prorok. Bit će mučeni dan i noć zauvijek i ikad." Ovaj stih naglašava sigurnost Božje pobjede nad zlom i uspostavu Njegovog vječnog kraljevstva pravde i mira.

Ukratko, Božje stvaranje Sotone, unatoč spoznaji o njegovoj budućoj pobuni, može se shvatiti unutar okvira slobodne volje, demonstracije Božje pravde i milosrđa, prilike za ljudski rast i oslanjanje na Boga, te konačnog ispunjenja Božjeg plana otkupljenja. . Dok postojanje zla i patnje ostaje duboka misterija, upravo kroz te izazove otkriva se Božji karakter i ostvaruju se njegovi naumi. Kao vjernici, pozvani smo vjerovati Božjoj suverenosti, mudrosti i dobroti, znajući da On sve čini za dobro onih koji ga ljube.