Dvanaesto poglavlje Poslanice Rimljanima jedan je od najpraktičnijih i najdubljih dijelova Novog zavjeta, koji nudi nacrt za kršćanski život koji je i izazovan i duboko nagrađujući. Konkretno, Rimljanima 12:9-21 pruža niz poticaja koji vode vjernike o tome kako živjeti u skladu jedni s drugima i odražavati Kristovu ljubav u svom svakodnevnom životu. Primjena ovih učenja zahtijeva namjernost, samorefleksiju i predanost da se žive vrijednosti koje Pavao artikulira. Zaronimo u ove stihove i istražimo kako se svaki od njih može praktično primijeniti u svakodnevnom životu.
Rimljanima 12:9-21 (NIV):
Ljubav mora biti iskrena. Mrzi ono što je zlo; prionuti uz ono što je dobro. Budite posvećeni jedno drugome u ljubavi. Poštujte jedni druge više od sebe. Neka vam nikad ne manjka revnosti, nego zadržite svoj duhovni žar, služeći Gospodinu. Budite radosni u nadi, strpljivi u nevolji, vjerni u molitvi. Podijelite s Gospodinovim ljudima koji su u potrebi. Prakticirajte gostoprimstvo. Blagoslivljajte one koji vas progone; blagoslivljaj i ne kuni. Radujte se s onima koji se raduju; tugovati s onima koji tuguju. Živite u skladu jedni s drugima. Ne budi ponosan, ali budi spreman družiti se s ljudima niskog položaja. Ne budite umišljeni. Ne vraćajte nikome zlo za zlo. Pazite da činite ono što je ispravno u očima svih. Ako je moguće, koliko od vas ovisi, živite u miru sa svima. Ne osvećujte se, dragi moji prijatelji, ali ostavite mjesta Božjem gnjevu, jer je pisano: “Moje je da se osvetim; Ja ću uzvratiti, govori Gospodin. Naprotiv: “Ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, daj mu da pije. Čineći to, nagomilat ćeš mu žeravicu na glavu.” Ne daj se svladati zlom, nego svladaj zlo dobrim.
Iskrena ljubav i moralni integritet:
Pavao započinje pozivom na iskrenu ljubav, ističući da naša ljubav prema drugima mora biti istinska i bez licemjerja. To znači voljeti druge ne samo riječima, već i djelima i istinom (1. Ivanova 3,18). Da bismo to primijenili u svakodnevnom životu, moramo ispitati svoje motive i osigurati da naša djela dobrote i suosjećanja proizlaze iz istinske želje da blagoslovimo druge, a ne traženja priznanja ili osobne koristi. Mržnja prema onome što je zlo i prianjanje uz ono što je dobro uključuje predanost moralnom integritetu. To se može prakticirati donošenjem odluka koje su u skladu s biblijskim načelima, izbjegavanjem situacija koje dovode do grijeha i aktivnim traženjem pravednosti u našim mislima, riječima i djelima.
Odanost i čast:
Biti posvećeni jedni drugima u ljubavi i poštovati druge iznad sebe zahtijeva pomak od usredotočenosti na sebe prema usredotočenosti na druge. To se može prakticirati stavljanjem potreba i interesa drugih ispred vlastitih (Filipljanima 2,3-4). U praktičnom smislu, to može uključivati jednostavna djela ljubaznosti, kao što je pažljivo slušanje nekoga tko treba razgovarati, nuđenje pomoći bez pitanja ili pokazivanje uvažavanja i poštovanja prema onima oko nas. Odavati počast drugima znači prepoznati njihovu vrijednost i postupati s njima s dostojanstvom, bez obzira na njihov društveni status ili porijeklo.
Revnost i duhovni žar:
Održavanje revnosti i duhovnog žara u služenju Gospodinu može biti izazovno, osobito pred životnim zahtjevima i smetnjama. Međutim, ono je neophodno za živahan kršćanski život. To se može njegovati kroz redovite duhovne discipline kao što su molitva, proučavanje Biblije, štovanje i zajedništvo s drugim vjernicima. Biti radostan u nadi uključuje održavanje pozitivnog pogleda punog nade, čak i u teškim okolnostima, uz povjerenje u Božja obećanja i Njegovu vjernost. Strpljenje u nevolji i vjernost u molitvi vitalni su aspekti podnošenja kušnji i ostajanja postojanog u našoj vjeri. To se može živjeti neprestano tražeći Božju prisutnost, prebacujući svoje brige na Njega (1. Petrova 5:7) i vjerujući u Njegovo vrijeme i odredbe.
Velikodušnost i gostoprimstvo:
Dijeljenje s Gospodinovim ljudima koji su u potrebi i prakticiranje gostoljubivosti opipljivi su izrazi ljubavi i velikodušnosti. To može uključivati financijska davanja onima kojima je potrebna, nuđenje praktične pomoći ili otvaranje naših domova drugima. Ugostiteljstvo nadilazi puko ugošćavanje gostiju; radi se o stvaranju gostoljubivog i uključivog okruženja u kojem se ljudi osjećaju cijenjenima i brigom za njih. Prakticiranje gostoprimstva može biti jednostavno poput pozivanja nekoga na obrok, pružanja uha za slušanje ili osiguravanja sigurnog mjesta za nekoga u nevolji.
Blagoslov i empatija:
Blagosloviti one koji nas progone i suzdržati se od proklinjanja njih možda je jedan od najizazovnijih aspekata kršćanskog života. Zahtijeva srce preobraženo milošću i spremnost da se pruži oprost i dobrota prema onima koji su nam učinili nepravdu. To se može prakticirati molitvom za naše neprijatelje, govoreći dobro o njima i tražeći prilike da im činimo dobro. Radovati se s onima koji se raduju i tugovati s onima koji tuguju uključuje empatiju i suosjećanje. To znači ulaziti u radosti i tuge drugih, dijeliti njihovo iskustvo te pružanje podrške i ohrabrenja.
Poniznost i sklad:
Živjeti u harmoniji jedni s drugima i izbjegavati ponos ključni su za zdrave odnose i život u zajednici. Poniznost uključuje prepoznavanje vlastitih ograničenja i vrednovanje doprinosa drugih. Može se prakticirati tako što ćemo biti otvoreni za povratne informacije, priznati svoje pogreške i pokazati poštovanje prema tuđim mišljenjima i perspektivama. Druženje s ljudima niskog položaja znači rušenje društvenih barijera i tretiranje svih s jednakim dostojanstvom i poštovanjem. To se može živjeti dopirući do onih koji su marginalizirani, slušajući njihove priče i zagovarajući njihove potrebe.
Mir i oprost:
Neuzvraćanje zlim za zlo i nastojanje živjeti u miru sa svima središnji su dio kršćanske etike. To uključuje odupiranje porivu za odmazdom ili traženjem osvete, i umjesto toga, traženje pomirenja i mira. Može se prakticirati rješavanjem sukoba smireno i s poštovanjem, traženjem razumijevanja tuđih stajališta i radom na rješavanju i iscjeljenju. Ostaviti prostora za Božji gnjev znači vjerovati da je Bog krajnji sudac i da će On donijeti pravdu u svoje vrijeme i na svoj način. To se može živjeti otpuštanjem ljutnje, opraštanjem onima koji su nas povrijedili i povjeravanjem situacije u Božje ruke.
Pobijediti zlo dobrim:
Pavao zaključuje snažnim poticajem da zlo nadvladamo dobrim. To uključuje aktivno činjenje dobra onima koji su nam učinili nepravdu, kao što je nahraniti gladnog neprijatelja ili dati piće žednom. Čineći to, odražavamo Kristov karakter i pokazujemo transformativnu snagu evanđelja. To se može prakticirati traženjem prilika za blagoslov onih koji su nas povrijedili, pokazivanjem ljubaznosti prema onima koje je teško voljeti i odgovaranjem na neprijateljstvo milošću i suosjećanjem.
Ukratko, primjena učenja Rimljanima 12:9-21 u našim svakodnevnim životima uključuje predanost iskrenoj ljubavi, moralnom integritetu, odanosti drugima, revnosti u služenju Gospodinu, velikodušnosti, gostoprimstvu, empatiji, poniznosti, skladu, miru, opraštanju , i nadvladavanje zla dobrim. Zahtijeva namjernost, samorefleksiju i oslanjanje na Duha Svetoga da preobrazi naša srca i osnaži nas da živimo ove vrijednosti. Dok nastojimo utjeloviti ova učenja, postajemo živa svjedočanstva Božje ljubavi i milosti, privlačeći druge nadi i spasenju koji se nalaze u Kristu.
