Pitanje je li Isus Bog jedno je od najdubljih i najvažnijih pitanja u kršćanskoj teologiji. Da bismo na odgovarajući način odgovorili na ovo pitanje, moramo proniknuti u Sveto pismo, ispitati povijesna vjerovanja i razmotriti teološke implikacije Kristove prirode i djela.
Novi zavjet nudi brojne odlomke koji potvrđuju božanstvo Isusa Krista. Jedna od najizravnijih izjava nalazi se u Evanđelju po Ivanu. Početni stihovi kažu: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog" (Ivan 1:1, ESV). Ovaj odlomak nedvosmisleno identificira Isusa (Riječ) kao Boga. Nadalje, Ivan 1:14 potvrđuje da je "Riječ tijelom postala i nastanila se među nama", što ukazuje da je Isus, koji je Bog, uzeo ljudsku narav.
Drugi značajan odlomak je Ivan 10:30, gdje Isus izjavljuje: "Ja i Otac smo jedno." Njegovi su suvremenici ovu izjavu shvatili kao tvrdnju o božanstvu, o čemu svjedoči njihova reakcija: "Židovi su opet pokupili kamenje da ga kamenuju" (Ivan 10:31, ESV). Optužili su ga za bogohuljenje, rekavši: "Jer ti, budući da si čovjek, praviš sebe Bogom" (Ivan 10:33, ESV). Isusova tvrdnja o jedinstvu s Ocem nadilazi puki dogovor ili sklad; implicira bitno jedinstvo u prirodi i suštini.
Apostol Pavao također pruža značajne dokaze za Isusovo božanstvo. U Kološanima 2,9 Pavao piše: "Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva." Ovaj stih potvrđuje da Isus nije samo odraz Boga ili božanski posrednik, već da On utjelovljuje puninu Boga u ljudskom obliku. Slično tome, u Filipljanima 2:6-7, Pavao opisuje Isusa kao "budući da je u samoj naravi Bog, nije smatrao jednakost s Bogom nečim što bi mogao iskoristiti u vlastitu korist; naprotiv, on je sebe učinio ništavim uzevši samu narav sluge , stvoren na ljudsku sliku" (NIV). Ovaj odlomak naglašava i božanstvenost i poniznost Krista, koji je, iako u potpunosti Bog, odlučio postati u potpunosti čovjek.
Pisac Poslanice Hebrejima također pridonosi našem razumijevanju Isusova božanstva. Hebrejima 1:3 stoji: "On je sjaj slave Božje i točan otisak njegove naravi, i on podupire svemir riječju svoje moći." Ovaj opis naglašava jedinstvenu i božansku prirodu Isusa, prikazujući ga kao savršenu reprezentaciju Božjeg bića i održavatelja svega stvorenog.
Rana crkva borila se s Kristovom prirodom, što je dovelo do formulacije doktrine o Trojstvu i potvrde Isusovog božanstva u Nicejskom vjerovanju (325. g. po Kr.). Vjerovanje kaže: "Vjerujemo u jednoga Gospodina, Isusa Krista, jedinoga Sina Božjega, vječno rođenoga od Oca, Boga od Boga, Svjetla od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođenoga, ne stvorenoga, od jednog Bića s Otac." Ovo je vjerovanje bilo odgovor na razne hereze koje su poricale potpuno Kristovo božanstvo, poput arijanizma, koji je tvrdio da je Isus stvoreno biće, a ne suvječan s Ocem.
Doktrina o Trojstvu, iako nije izričito navedena u Svetom pismu, teološki je konstrukt koji nam pomaže razumjeti složenu prirodu Boga kako je otkrivena u Bibliji. Trojstvo tvrdi da Bog postoji kao tri osobe — Otac, Sin i Duh Sveti — koje su jednake, vječne i jedne suštine. Ovo razumijevanje proizlazi iz raznih biblijskih odlomaka koji govore o Ocu, Sinu i Svetom Duhu u božanskim terminima iu relacijskom jedinstvu. Na primjer, Veliko poslanje u Mateju 28:19 upućuje vjernike da krste "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", što ukazuje na trojstveno razumijevanje Boga.
Štoviše, Isusova vlastita djela i tvrdnje dodatno podupiru Njegovo božanstvo. Opraštao je grijehe (Mk 2,5-7), što je, prema židovskom vjerovanju, mogao učiniti samo Bog. Prihvatio je štovanje (Matej 14,33; Ivan 9,38), koje pripada samo Bogu. Tvrdio je vječno postojanje, govoreći: "Prije nego što je Abraham bio, ja jesam" (Ivan 8:58, ESV), pozivajući se na božansko ime otkriveno Mojsiju u Izlasku 3:14. Ove radnje i tvrdnje nisu bile radnje pukog proroka ili učitelja, već onoga tko je posjedovao božanski autoritet i identitet.
Teološko značenje toga što je Isus Bog ne može se precijeniti. Da Isus nije božanski, njegova smrt na križu ne bi imala beskrajnu vrijednost potrebnu za okajanje grijeha čovječanstva. Samo je Bog mogao podnijeti težinu grijeha svijeta i osigurati savršenu i dostatnu žrtvu. Isusovo uskrsnuće dodatno potvrđuje Njegovo božanstvo, jer pokazuje Njegovu pobjedu nad smrću i Njegovu moć da podari vječni život onima koji vjeruju u Njega.
Zaključno, biblijski dokazi, svjedočanstvo rane crkve i teološka nužnost spajaju se kako bi potvrdili da je Isus doista Bog. Ova je istina temelj kršćanske vjere i prakse, oblikujući naše razumijevanje spasenja, štovanja i prirode Boga. Dok razmišljamo o otajstvu utjelovljenja - da je Bog postao čovjekom u osobi Isusa Krista - uvučeni smo u dublje strahopoštovanje i poštovanje prema Onome koji nas je toliko ljubio da je ušao u naš svijet da nas otkupi.
