Istražujući lingvistički krajolik Isusova vremena, netko bi se mogao zapitati zašto je aramejski, a ne hebrejski, bio primarni jezik kojim je Isus govorio. Da bismo to razumjeli, moramo proniknuti u povijesni i kulturni kontekst regije tijekom prvog stoljeća.
Aramejski, semitski jezik blisko povezan s hebrejskim, pojavio se kao lingua franca na Bliskom istoku mnogo prije Isusova vremena. Njegov uspon do istaknutosti može se pratiti unatrag do asirskog i babilonskog carstva. Kada su Asirci osvojili sjeverno kraljevstvo Izrael u 8. stoljeću prije Krista, sa sobom su donijeli svoj administrativni jezik, aramejski. Babilonsko progonstvo koje je uslijedilo u 6. stoljeću prije Krista dodatno je učvrstilo aramejski u životu Židova, budući da je židovski narod odveden u Babilon, gdje se aramejski široko govorio.
Nakon povratka iz progonstva, Židovi su vratili aramejski u Judeju i okolna područja. S vremenom je aramejski postao uobičajeni govorni jezik među židovskim stanovništvom, dok je hebrejski ostao jezik vjerskih tekstova i liturgije. Ova promjena nije bila napuštanje hebrejskog, već prije praktična prilagodba društveno-političkoj stvarnosti toga vremena. Svakodnevna uporaba aramejskog nije umanjila svetost hebrejskog, već je omogućila židovskom narodu da učinkovito funkcionira unutar šireg kulturnog i političkog miljea.
Do prvog stoljeća naše ere, aramejski je bio narodni jezik židovskog naroda koji je živio u Palestini. Bio je to jezik svakodnevnog života, trgovine i obiteljskih interakcija. Isus bi, budući da je bio galilejski Židov, prirodno odrastao govoreći jezikom svoje zajednice. Evanđelja pružaju dokaze o ovoj jezičnoj stvarnosti. Na primjer, u Marku 5:41 zabilježeno je kako je Isus rekao "Talitha koum", što na aramejskom znači "Djevojčice, kažem ti, ustani." Slično, na križu, Isus viče: "Eloi, Eloi, lema sabachthani?" (Marko 15:34), što znači "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Ovi slučajevi naglašavaju korištenje aramejskog u njegovim učenjima i izrazima.
Isusova upotreba aramejskog također je imala duboke teološke implikacije. Govor zajedničkim jezikom ljudi učinio je njegova učenja dostupnima i razumljivima. To mu je omogućilo da izravno komunicira s onima kojima je služio, od galilejskih ribara do carinika i grešnika s kojima se često družio. Ta pristupačnost bila je ključna u širenju njegove poruke o Kraljevstvu Božjem, koja je bila namijenjena svim ljudima, a ne samo vjerskoj eliti ili onima koji dobro poznaju hebrejski.
Nadalje, korištenje aramejskog jezika odražava inkarnacijski aspekt Isusove službe. Isus, za kojega kršćani vjeruju da je utjelovljena Božja Riječ, potpuno je uronio u ljudsko iskustvo, uključujući i njegove jezične dimenzije. Govoreći jezikom naroda iskazivao je svoju solidarnost s njim. Ovaj izbor jezika nije bio samo praktična odluka nego duboka teološka izjava o naravi njegova poslanja i identiteta.
Osim aramejskog i hebrejskog, vjerojatno je Isus nešto znao i grčki. Grčki je bio jezik helenističkog svijeta i široko se govorio u istočnom Sredozemlju kao rezultat osvajanja Aleksandra Velikog. Iako Evanđelja ne bilježe eksplicitno Isusov govor grčkog jezika, razumno je pretpostaviti da je bio upoznat s tim, posebno s obzirom na prisutnost zajednica koje govore grčki u regiji.
Jezično okruženje Palestine u prvom stoljeću bilo je stoga tapiserija jezika, a aramejski je služio kao nit koja je povezivala židovski narod u njihovim svakodnevnim životima. Hebrejski je ostao jezik religijske tradicije, a grčki jezik šire komunikacije i trgovine. Isusovo korištenje aramejskog bilo je prirodan ishod ovog konteksta i poslužilo je kao snažan medij za njegovu poruku.
Ukratko, Isus je prvenstveno govorio aramejski jer je to bio uobičajeni jezik židovskog naroda u Palestini u njegovo vrijeme. Ovaj je izbor bio ukorijenjen u povijesnom razvoju koji je aramejski uzdigao do statusa lingua franca u regiji. Govoreći aramejski, Isus je svoja učenja učinio dostupnim svakodnevnim ljudima do kojih je želio doprijeti, utjelovljujući inkarnacijsku prirodu svoje misije. Ovaj lingvistički izbor nije bio samo praktičan nego i duboko simboličan za njegovu želju da se uključi u čovječanstvo u njegovom običnom, svakodnevnom kontekstu.
