Zašto je euharistija u središtu kršćanskog bogoslužja?

[creed]

Euharistija, također poznata kao sveta pričest, jedan je od najdubljih i najsvetijih elemenata kršćanskog bogoslužja. Njegovo središnje mjesto u kršćanskoj liturgiji nije samo stvar obrednog obreda, već je duboko ukorijenjeno u teološkom značenju, biblijskim zapovijedima i povijesnoj tradiciji. Da bismo razumjeli zašto euharistija ima tako središnje mjesto u kršćanskom bogoslužju, moramo istražiti njezine biblijske temelje, teološke implikacije i njezinu ulogu u životu zajednice vjernika.

Biblijski temelji

Ustanova euharistije zabilježena je u sinoptičkim evanđeljima (Matej 26,26-28, Marko 14,22-24, Luka 22,19-20) i ponovljena u 1. Korinćanima 11,23-26 od strane apostola Pavla. Tijekom Posljednje večere, pashalnog obroka, Isus je uzeo kruh i vino i označio ih kao svoje tijelo i krv. Taj čin nije bio proizvoljan, već nabijen dubokim značenjem. Zapovjedio je svojim učenicima da sudjeluju u ovim elementima u spomen na Njega. "Ovo činite meni na spomen", rekao je Isus, povezujući čin blagovanja kruha i pijenja vina izravno sa obilježavanjem njegova života, smrti i uskrsnuća.

Teološki značaj

Teološki, euharistija je sakrament milosti. Smatra se sredstvom putem kojeg se vjernicima prenosi Božja milost. Ova milost nije samo duhovna apstrakcija, već se vjeruje da je stvarni susret s Kristom. U euharistiji vjernici blaguju kruh i vino, za koje se vjeruje da su tijelo i krv Kristova. To se općenito ne shvaća u materijalističkom ili fizičkom smislu, već kao duboko otajstvo vjere gdje je Isus Krist istinski prisutan i aktivan.

John Calvin, glavna osoba u razvoju reformirane teologije, naglašavao je da u euharistiji vjernici duhovno sudjeluju u Kristu. Ta duhovna hrana jača vjeru vjernika i produbljuje njihovo jedinstvo s Kristom. To je susret koji nadilazi vrijeme i prostor, povezujući vjernika s vječnim i božanskim.

Zajednička i zavjetna dimenzija

Euharistija je također središnja u kršćanskom bogoslužju jer predstavlja Novi savez između Boga i čovječanstva, zapečaćen Kristovom krvlju. Ovaj savez nije samo teološki koncept, nego živa stvarnost koja oblikuje život kršćanske zajednice. Svaki put kad se slavi Euharistija, Crkva obnavlja svoje savezne veze s Bogom, potvrđujući svoju obvezu da živi po Evanđelju.

Štoviše, Euharistija je sama po sebi zajednička. To je čin koji povezuje zajednicu u jedinstvo dok sudjeluju u tijelu i krvi Kristovoj. U 1. Korinćanima 10,17 Pavao izričito kaže: "Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi, jer svi smo dionici jednoga kruha." Dakle, Euharistija je snažan izraz jedinstva i solidarnosti Crkve. Ono nadilazi individualističku pobožnost i potiče kolektivni identitet Tijela Kristova u svijetu.

Povijesni kontinuitet

Povijesno gledano, središnje mjesto euharistije u kršćanskom bogoslužju vidljivo je od najranijih dana Crkve. Djela apostolska (2,42) spominju da su se rani kršćani posvetili apostolskom učenju, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. "Lomljenje kruha" rano je spominjanje euharistijske prakse. Ovaj kontinuitet prakse od najranijih vremena daje euharistiji duboki smisao povijesne dubine i povezuje suvremeno kršćansko bogoslužje s bogoslužjem prve Crkve.

Etičke i eshatološke dimenzije

Euharistija također utjelovljuje Isusova etička učenja. To je poziv da živimo vrijednosti Kraljevstva Božjega – ljubav, pravdu i mir. Dijeljenjem euharistije vjernici se podsjećaju na Isusov poziv da služe najmanjima, posljednjima i izgubljenima. Izaziva sudionike da utjelovljuju Kristovu ljubav u svojim svakodnevnim interakcijama i obvezama.

Naposljetku, Euharistija ima eshatološku dimenziju – ona upućuje na konačno ispunjenje Božjeg Kraljevstva. U Mateju 26:29, Isus kaže: "Kažem vam, neću više piti od ovog roda vinove loze do onoga dana kad ću ga piti novoga s vama u kraljevstvu Oca svojega." Stoga je svako euharistijsko slavlje predokus nebeske gozbe na kojoj će vjernici biti sjedinjeni s Kristom u vječnosti.

Zaključno, euharistija je središnja u kršćanskom bogoslužju jer sažima evanđeosku pripovijest, poziva na transformativni susret s Kristom, potiče zajednicu i jedinstvo, povezuje nas s vjernicima kroz stoljeća, poziva nas da živimo etično i upućuje nas prema našoj konačnoj nadi u Božjoj budućnosti. Riječ je o višedimenzionalnom sakramentu koji obogaćuje duhovni život vjernika i osnažuje Crkvu da živi evanđelje u svijetu. Dakle, daleko od toga da bude puki ritual, euharistija je vitalna duhovna praksa, bogata značenjem i neophodna za hranu kršćanskog života.

[piramida4]

Za Katolike;
.
GOSPODINOVA VEČERA

U istinitoj Bibliji
NEMA spomena da su Gospodinovu Večeru
UZIMALA DJECA

---

Uzimao se BesKvasni kruh – ne Hostija!
Kruh se LOMIO!

Jasno piše – VEČERA – koja se uzima NA VEČE!
NE doručak NE ručak!

---

Zašto „Svećenik“ Majke KC, NE daje ljudima čašu Vina?
A sam je uzima!?!?!?

Zašto „Svećenik“ NE pije CRVENO vino - ko KRV
nego BIJELO vino?

IVAN 6,53
Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam:
AKO NE JEDETE TIJELA SINA ČOVJEČJEGA
I NE PIJETE KRVI NJEGOVE,
NEMATE ŽIVOTA U SEBI!

NE PIJEŠ VINO CRVENO KO KRV
NEŠ IMATI ŽIVOTA VJEČNOGA

Zašto „Svećenik“ KC - NE daje ljudima VINO?

---

Da li je SIN od Boga Jedinog Oca YHVH -
G Yehoshua -
otkinuo komad svoga tijela i dao apostolima jesti svoje tijelo,
ili je dao kruh?

Dao je KRUH!
.........................
Da li je SIN od Boga Jedinog Oca YHVH
G Yehoshua
probušio svoju aortu, pustio svoju krv i dao apostolima piti svoju krv,
ili je dao vino?

Dao je VINO!
......................
Treba uzimati i KRUH i VINO,
a ne kako neki rade – SAMO KRUH.

---

Prije uzimanja VEČERE
treba se očistiti,
ispovijediti Bogu Jedinome Ocu YHVH
svoje grijehe, pokajati se,
tako se očistiti i biti DOSTOJAN.

Svaki onaj koji NE konzumiza GV
ili TO čini polovično,
NE ČINI TO G Yehoshui NA SPOMEN
NEMA ŽIVOTA VJEČNOGA

pa ko voli – nek izvoli

A onaj koji naučava - NE UZIMATI! - LAŽNO NAUČAVA
i vodi ljude u propast