Tačan datum Isusovog rođenja ne zna niko i tačka. Rođendan boga Sunca se slavio taj dan, i kršćanstvo kad je otpalo, kad su ušli pogani u crkvu, nađen je kompromis i to ne samo što se tiče ove teme, nego i drugih.
Što 'Amen' označava u Bibliji?
-
Riječ "Amen" je izraz koji ima duboko značenje u Bibliji, sažimajući bogatstvo značenja u jednostavnom, ali snažnom izrazu. To je riječ koja nadilazi jezike, kulture i razdoblja, odjekuje kroz stoljeća kao izjava vjere, dogovora i potvrde. Da bismo razumjeli njegovu punu važnost, moramo proniknuti u njezino podrijetlo, upotrebu i teološke implikacije.
"Amen" je izvedeno iz hebrejske korijenske riječi "aman", što znači potvrditi, podržati ili biti vjeran. U Starom zavjetu, "Amen" se koristi za izražavanje slaganja ili za potvrdu istinitosti izjave. Na primjer, u Ponovljenom zakonu 27:15-26, Izraelci odgovaraju s "Amen" na niz prokletstava koje je izgovorio Mojsije, označavajući njihovo prihvaćanje i priznavanje zavjetnih odredbi.
U Novom zavjetu, "Amen" zadržava svoje temeljno značenje, ali je obogaćen dubljim teološkim značenjem. Isus često koristi "Amen" na jedinstven način. U evanđeljima, osobito u verziji kralja Jakova, Isus često počinje svoje izjave s "Uistinu" ili "Uistinu", što je prevedeno s grčkog "Amen" (npr. Matej 5:18, Ivan 3:3). Ova upotreba naglašava autoritet i istinitost Njegovih riječi, naglašavajući da je ono što slijedi od najveće važnosti i božanske sigurnosti. Na primjer, u Ivanu 3:3, Isus kaže: "Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko nanovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega." Ovdje dvostruki "Amen" (preveden kao "Uistinu, uistinu") služi za naglašavanje kritične prirode izjave, zahtijevajući slušateljevu punu pozornost i prihvaćanje.
Apostol Pavao također često koristi "Amen" u svojim poslanicama, često završavajući svoje molitve i doksologije ovim izrazom (npr. Rimljanima 11:36, Efežanima 3:21). U tim kontekstima, "Amen" funkcionira kao pečat potvrde, zajednička potvrda molitve ili hvale upućene Bogu. Označava kolektivni ugovor zajednice i sudjelovanje u iskustvu bogoslužja.
Štoviše, Knjiga Otkrivenja, posljednja knjiga Biblije, koristi "Amen" kako bi označila štovanje i izjave Božjeg konačnog suvereniteta i vječne vladavine. Otkrivenje 7:12, na primjer, bilježi nebeske čete koje govore: "Amen! Blagoslov i slava i mudrost i zahvala i čast i moć i moć Bogu našemu u vijeke vjekova! Amen." Ova dvostruka upotreba "Amen" služi za pričvršćivanje pohvale, pojačavajući njenu istinitost i vječni značaj.
Teološki, "Amen" sažima nekoliko slojeva značenja:
1. Potvrda istine: U svojoj srži, "Amen" je potvrda istine. Kada kažemo "Amen" na kraju molitve ili izjave, izražavamo svoju vjeru u istinitost onoga što je rečeno. To je priznanje da su izgovorene riječi u skladu s Božjom istinom i stvarnošću. Zbog toga je Isusova upotreba "Amen" na početku Njegovih izjava tako duboka - to je božanska tvrdnja apsolutne istine.
2. Izraz vjere: "Amen" je također izraz vjere. To je izjava povjerenja u Božja obećanja i Njegovu vjernost. Kada svoje molitve zaključimo s "Amen", mi zapravo kažemo: "Vjerujem da je ono što sam molio uslišano i da će biti uslišano u skladu s Božjom voljom." Ovo je lijepo ilustrirano u 2. Korinćanima 1,20, gdje Pavao piše: "Jer sva su Božja obećanja u njemu da, i u njemu amen, na slavu Božju preko nas." Ovdje "Amen" označava našu pouzdanu potvrdu Božjih obećanja u Kristu.
3. Sporazum zajednice: U okruženju zajedničkog bogoslužja, "Amen" služi kao sredstvo dogovora zajednice. To je način da zajednica kolektivno potvrdi molitve, čitanja i izjave dane tijekom službe. Ovaj zajednički aspekt ukorijenjen je u židovskoj tradiciji, gdje se "Amen" koristio u sinagogi da označi suglasnost zajednice s blagoslovima i molitvama koje je recitirao vođa. Ova praksa nastavlja se u kršćanskom bogoslužju, njegujući osjećaj jedinstva i zajedničke vjere među vjernicima.
4. Pečat konačnosti: "Amen" također funkcionira kao pečat konačnosti. Označava završetak molitve ili izjave, dajući joj osjećaj cjelovitosti i konačnosti. To je osobito vidljivo u doksologijama i blagoslovima koji se nalaze u Novom zavjetu, gdje "Amen" služi kao prikladan završetak izraza hvale i blagoslova.
Uz svoju biblijsku upotrebu, "Amen" je pronašao svoj put u razne aspekte kršćanske liturgije i prakse. To je uobičajena značajka u himnama, molitvama i vjerovanjima, služeći kao snažna potvrda vjere i predanosti. Upotreba "Amen" u ovim kontekstima naglašava njegovo trajno značenje kao riječi koja ujedinjuje vjernike različitih tradicija i denominacija.
Nadalje, "Amen" nije samo riječ koju treba izgovoriti; to je držanje srca. Poziva nas da živimo na način koji je u skladu s istinom koju potvrđujemo. Kada kažemo "Amen", obvezujemo se živjeti implikacije riječi koje smo potvrdili. To je poziv na vjernu poslušnost i povjerenje u Božja obećanja.
Zaključno, "Amen" je riječ bogata značenjem. To je objava istine, izraz vjere, potvrda zajednice i pečat konačnosti. Povezuje nas s drevnim tradicijama vjere dok nas poziva da živimo istine koje ispovijedamo. Dok nastavljamo koristiti "Amen" u našim molitvama, bogoslužju i svakodnevnom životu, činimo to s dubokim razumijevanjem njegovih dubokih implikacija i srcem potpuno predanim Bogu istine i vjernosti.
-
SZ
H543
אָמֵן
'âmên
aw-mane'
From H539; sure; abstractly faithfulness; adverbially truly: - Amen, so be it, truth.
........
Od H539; Naravno; apstraktno vjernost; adverbijalno uistinu: - Amen, neka je tako, istina.Total KJV occurrences: 30
NZ
G281
ἀμήν
amēn
am-ane'
Of Hebrew origin [H543]; properly firm, that is, (figuratively) trustworthy; adverbially surely (often as interjection so be it): - amen, verily.
.........
Hebrejskog podrijetla [H543]; pravilno čvrst, odnosno (figurativno) pouzdan; adverbijalno sigurno (često kao interjekcija pa neka bude): - amen, doista.Total KJV occurrences: 152
