Tačan datum Isusovog rođenja ne zna niko i tačka. Rođendan boga Sunca se slavio taj dan, i kršćanstvo kad je otpalo, kad su ušli pogani u crkvu, nađen je kompromis i to ne samo što se tiče ove teme, nego i drugih.
Zašto je Sotona često prikazan kao jarac?
-
Prikaz Sotone kao jarca je fascinantna tema koja isprepliće religijske tekstove, povijesni kontekst i kulturnu simboliku. Da bismo razumjeli zašto je Sotona često prikazan kao jarac, moramo proniknuti u Bibliju, drevne tradicije i evoluciju simbolizma u kršćanskoj umjetnosti i književnosti.
U Bibliji je Sotona prvenstveno prikazan kao pali anđeo, protivnik Boga i čovječanstva. Samo ime "Sotona" na hebrejskom znači "protivnik" ili "optužitelj". Najdetaljniji biblijski izvještaji o Sotoninom padu iz milosti nalaze se u Izaiji 14:12-15 i Ezekielu 28:12-17, gdje je on opisan kao nekoć slavno biće koje se nastojalo uzdići iznad Boga i zbačeno je kao proizlaziti. Novi zavjet pojačava ovaj prikaz, odlomcima poput Luke 10:18, gdje Isus kaže: "Vidio sam Sotonu kako pada s neba kao munja."
Međutim, Biblija Sotonu izričito ne opisuje kao jarca. Povezanost Sotone s jarcem dolazi od spoja biblijskih aluzija, drevnih poganskih slika i srednjovjekovne kršćanske ikonografije.
Jedan od najranijih biblijskih referenci koji bi mogao pridonijeti ovoj slici nalazi se u Levitskom zakoniku 16, koji opisuje rituale Dana pomirenja (Yom Kippur). Na ovaj dan birana su dva jarca: jedan za žrtvu Gospodinu, a drugi kao "žrtveni jarac" koji će odnijeti grijehe ljudi u pustinju. Levitski zakonik 16:10 kaže: "Ali jarac koji je ždrijebom izabran kao žrtveni jarac bit će prikazan živ pred Gospodinom da se njime izvrši pomirenje tako što će se poslati u pustinju kao žrtveni jarac." Ovaj koncept jarca koji nosi grijehe ljudi i biva poslan mogao je pridonijeti povezanosti jarca s grijehom i zlom.
Druga značajna biblijska referenca nalazi se u Mateju 25:31-33, gdje Isus govori o konačnom sudu: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi svojoj, i svi anđeli s njim, sjest će na prijestolje svoje slave. Svi narodi će biti okupljeni pred njim, i on će odvojiti ljude jedne od drugih kao što pastir odvaja ovce od jaraca, On će staviti ovce sebi s desne strane koze s njegove lijeve strane." U ovom odlomku ovce predstavljaju pravednike, dok jarci simboliziraju zle. Ova slika pojačava negativnu konotaciju koza u biblijskom kontekstu.
Izvan Biblije, prikaz Sotone kao jarca pod jakim je utjecajem drevnih poganskih tradicija i mitologije. U staroj Grčkoj, bog Pan je prikazivan kao lik polučovjeka, polukoze, povezan s prirodom, plodnošću i divljinom. Panov izgled i atributi utjecali su na kasnije prikaze demonskih entiteta u kršćanskoj umjetnosti. Srednjovjekovna crkva često je nastojala demonizirati poganske bogove i običaje kako bi učvrstila vlastiti teološki okvir. Kao rezultat toga, figure poput Pana reinterpretirane su kao simboli zla i kaosa.
Najikoničniji prikaz Sotone kao jarca dolazi od figure Bafometa, božanstva kojega su navodno štovali Vitezovi templari prema optužbama tijekom inkvizicije. Baphomet se obično prikazuje kao figura s glavom jarca i ljudskim tijelom, što se često povezuje s okultizmom i ezoterijskim tradicijama. Slika Bafometa postala je poznata u 19. stoljeću kroz radove okultiste Eliphasa Levija, koji je nacrtao poznatu ilustraciju figure s glavom jarca. Ovaj prikaz su od tada usvojile razne okultne skupine i postao je popularan simbol sotonizma.
Srednjovjekovna i renesansna kršćanska umjetnost dodatno je učvrstila povezanost Sotone s jarčevim crtama lica. Umjetnici poput Hieronymusa Boscha i Albrechta Dürera prikazivali su demonske figure s karakteristikama koza, poput rogova, kopita i brade. Na ove umjetničke izbore utjecala je kombinacija biblijskog simbolizma, poganskih slika i želje za stvaranjem vizualno upečatljivih prikaza zla.
Osim ovih povijesnih i kulturnih utjecaja, prirodne karakteristike koze također pridonose njenoj povezanosti sa Sotonom. Koze su poznate po svojoj tvrdoglavosti, neovisnosti, a ponekad i nestašnom ponašanju. Ove se osobine mogu metaforički povezati s buntovnom prirodom Sotone, koji je prkosio Božjem autoritetu i pokušavao zavesti čovječanstvo na krivi put.
Važno je napomenuti da dok je prikaz Sotone kao jarca postao prevladavajući u popularnoj kulturi, to nije univerzalno prihvaćen ili doktrinarno značajan prikaz unutar kršćanstva. Različite kršćanske tradicije i denominacije mogu naglašavati različite aspekte Sotoninog karaktera i izgleda na temelju svojih teoloških perspektiva i povijesnog konteksta.
Ukratko, prikazivanje Sotone kao jarca složen je i višestruk fenomen koji proizlazi iz biblijskih referenci, drevnih poganskih tradicija, srednjovjekovne kršćanske umjetnosti i kulturnog simbolizma. Ritual žrtvenog jarca u Levitskom zakoniku, odvajanje ovaca i koza u Mateju, slike Pana i lik Bafometa doprinose ovom prikazu. Iako nije eksplicitno opisana u Bibliji, koza je postala simbol buntovne i grešne prirode Sotone kroz bogatu tapiseriju vjerskih i kulturnih utjecaja.
