Pitanje zašto neki kršćani odabiru bogoslužje subotom umjesto nedjeljom duboko je ukorijenjeno u povijesnom, teološkom i biblijskom kontekstu. Razumijevanje ove prakse zahtijeva istraživanje biblijskih temelja subote, povijesnog razvoja kršćanskog bogoslužja i teoloških tumačenja koja su oblikovala različite kršćanske tradicije.
Pojam subote potječe iz hebrejske Biblije, gdje se uvodi kao dan odmora sedmog dana u tjednu. Postanak 2:2-3 kaže: "Do sedmog dana Bog je dovršio posao koji je radio; tako je sedmi dan počinuo od svih svojih poslova. Tada je Bog blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je toga dana odmorio od svega posla stvaranja koji je učinio." Ovaj odlomak postavlja presedan za subotu kao dan odmora, što je dodatno pojačano u Deset zapovijedi. Izlazak 20:8-11 zapovijeda: "Sjeti se subotnjeg dana tako da ga svetkuješ. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao, a sedmi dan je subotnji dan Gospodinu, Bogu tvojemu." Za židovski je narod ovaj dan odmora i bogoslužja postao središnji aspekt njihova saveza s Bogom, koji se obilježavao od petka navečer do subote navečer.
U ranoj kršćanskoj crkvi, židovski Isusovi sljedbenici prirodno su nastavili svetkovati subotu u subotu. Međutim, kako se kršćanstvo proširilo izvan svojih židovskih korijena i počelo uključivati nežidovske obraćenike, praksa obožavanja počela se razvijati. Jedna značajna promjena bio je pomak sa subotnjeg na nedjeljno bogoslužje, prijelaz na koji je uvelike utjecalo uskrsnuće Isusa Krista. Prema Novom zavjetu, Isus je uskrsnuo od mrtvih prvog dana u tjednu, a to je nedjelja. Ovaj događaj zabilježen je u sva četiri Evanđelja (Matej 28:1, Marko 16:2, Luka 24:1, Ivan 20:1), i postao je ključni trenutak u kršćanskoj teologiji i praksi.
Prvi kršćani počeli su se okupljati nedjeljom u spomen na Isusovo uskrsnuće, nazivajući ga "danom Gospodnjim" (Otkrivenje 1,10). Ova praksa je zabilježena u Djelima apostolskim 20:7, gdje stoji: "Prvog dana u tjednu okupili smo se da lomimo kruh." Nadalje, 1. Korinćanima 16:2 spominje: "Prvog dana svakog tjedna neka svatko od vas odvoji iznos novca u skladu sa svojim prihodima, štedeći ga, tako da kad ja dođem ne treba prikupljati novac napravio." Ove reference pokazuju da je bogoslužje nedjelje postalo redovita praksa među prvim kršćanima.
Prijelaz sa subotnjeg na nedjeljno bogoslužje dodatno su učvrstili rani crkveni oci i institucionalna crkva. U 4. stoljeću car Konstantin, prvi rimski car koji se obratio na kršćanstvo, službeno je priznao nedjelju kao dan odmora i bogoslužja unutar Rimskog Carstva. Sabor u Laodiceji (oko 363.-364. godine) kasnije je odredio da kršćani ne bi trebali "judeizirati" odmarajući se subotom, već bi trebali raditi na taj dan i umjesto toga poštovati Dan Gospodnji. Ova crkvena potvrda pridonijela je širokom prihvaćanju bogoslužja nedjelje u cijelom kršćanskom svijetu.
Unatoč povijesnom i teološkom prelasku na nedjeljno bogoslužje, neke su kršćanske skupine zadržale subotu kao svoj dan bogoslužja, ponajviše adventisti sedmog dana i određene grane mesijanskog judaizma. Ove skupine tvrde da biblijska zapovijed svetkovanja subote sedmog dana ostaje primjenjiva na današnje kršćane. Oni naglašavaju kontinuitet s biblijskom subotom i često navode Isusovo osobno svetkovanje subote (Luka 4:16) kao model za kršćansku praksu.
Adventisti sedmog dana posebno drže subotu temeljnim načelom svoje vjere. Oni vjeruju da je svetkovanje subote znak odanosti Bogu i odraz vječnog moralnog zakona. Ellen G. White, istaknuta osoba u adventističkom pokretu, opširno je pisala o važnosti subote, naglašavajući njezinu ulogu u duhovnoj obnovi i njezino eshatološko značenje. U svojoj knjizi "Velika borba," ona tvrdi da će subota igrati ključnu ulogu u posljednjim događajima Zemljine povijesti.
Teološko obrazloženje za bogoslužje subotom među tim skupinama često je utemeljeno na doslovnom tumačenju Četvrte zapovijedi i želji da se pridržavaju onoga što oni doživljavaju kao izvorni biblijski nalog. Oni tvrde da je promjena nedjeljnog bogoslužja bila ljudska inovacija, a ne božanska zapovijed. Nadalje, oni često gledaju na subotu kao na dar od Boga, koji pruža tjednu priliku za odmor, razmišljanje i zajedništvo sa Stvoriteljem.
Nasuprot tome, mnoge druge kršćanske denominacije smatraju štovanje nedjelje legitimnim izrazom kršćanske slobode. Oni tvrde da se bit zakona o suboti - odmor i bogoslužje - može ispuniti bilo kojeg dana u tjednu i da Novi zavjet naglašava duh zakona umjesto slova. Kološanima 2:16-17 savjetuje: "Stoga neka vas nitko ne osuđuje po onome što jedete ili pijete, ili s obzirom na vjerski blagdan, slavlje mladog mjeseca ili subotnji dan. To je sjena onoga što je trebalo dođi; stvarnost se, međutim, nalazi u Kristu." Slično tome, Rimljanima 14:5-6 stoji: "Netko jedan dan smatra svetijim od drugoga; drugi svaki dan smatra istim. Svatko od njih treba biti potpuno uvjeren u vlastito mišljenje."
Za te se kršćane nedjeljno bogoslužje doživljava kao slavlje novog stvaranja koje je inaugurirano Kristovim uskrsnućem. Prvi dan u tjednu simbolizira nove početke i ispunjenje Božjih obećanja. Prijelaz sa židovske subote na kršćanski Dan Gospodnji smatra se odrazom novog saveza uspostavljenog kroz Isusovu smrt i uskrsnuće, koji nadilazi obredne zakone starog saveza.
U konačnici, odabir bogoslužja subotom ili nedjeljom odražava šire teološke perspektive i tumačenja Svetoga pisma. Obje prakse imaju duboke korijene u kršćanskoj povijesti i izraz su vjernosti Božjem pozivu na odmor i bogoslužje. Raznolikost u praksama štovanja unutar kršćanstva naglašava bogatstvo i složenost vjere, dopuštajući vjernicima da poštuju Boga na načine koji odjekuju s njihovim razumijevanjem Svetog pisma i vodstvom Duha Svetoga.
Zaključno, dok većina kršćana slavi nedjeljom, oni koji svetkuju subotu subotom čine to iz uvjerenja da ostanu vjerni onome što vjeruju da je izvorna Božja zapovijed. Ova praksa naglašava važnost poštovanja Božje kreacije, pronalaženja odmora u Njemu i slavljenja Njegovog otkupiteljskog djela. Bilo subotom ili nedjeljom, fokus ostaje na štovanju Boga, pronalaženju duhovne obnove i življenju života koji odražava Njegovu ljubav i milost.
@Biblija-Chat je rekao u Zašto neki kršćani služe bogoslužje subotom umjesto nedjeljom?:
Ellen G. White, istaknuta osoba u adventističkom pokretu, opširno je pisala o važnosti subote,
Adventisti su subotu preuzeli od baptista sedmog dana, tako da nisu oni izmislili subotu, ustvari subota se svetkovala oduvijek - od Hebreja, ranih kršćana i uvijek je bilo držaoca subote, to nije neka novotvorina.
