Isusova braća koja se spominju u Bibliji bila su tema velikog interesa i rasprava među znanstvenicima i vjernicima. Novi zavjet pruža nekoliko referenci o Isusovoj braći i sestrama, a razumijevanje njihovog identiteta može ponuditi dublji uvid u obiteljski i društveni kontekst Isusova života i službe.
U Evanđelju po Mateju, Isusova braća su izričito imenovana u nekoliko odlomaka. Matej 13:55-56 kaže: "Nije li ovo drvodjeljev sin? Nije li mu majka ime Marija i braća mu Jakov, Josip, Šimun i Juda? Nisu li sve njegove sestre s nama? Gdje je li onda ovaj čovjek dobio sve te stvari?" Ovaj odlomak ne samo da imenuje četiri brata – Jakova, Josipa (također nazvan Josije u Marku 6:3), Šimuna i Judu (također poznat kao Juda) – već također spominje da je Isus imao sestre, iako one nisu imenovane ni ovdje ni drugdje u Novi zavjet.
Identifikacija ove braće dovela je do različitih tumačenja tijekom stoljeća. Neke ranokršćanske tradicije, osobito one iz rimokatoličke i pravoslavne perspektive, sugerirale su da ta "braća" nisu bila biološka braća i sestre Marije i Josipa, već rođaci ili polubraća i sestre. Ovo tumačenje proizlazi iz doktrine o vječnom Marijinom djevičanstvu, prema kojem je Marija ostala djevica tijekom cijelog svog života.
Jedan argument za ovo gledište je upotreba grčke riječi "adelphos" (ἀδελφός) u Novom zavjetu, koja može značiti biološki brat, ali se može koristiti i šire za označavanje bliskog rođaka ili čak suvjernika. Na primjer, u Septuaginti (grčki prijevod Starog zavjeta), izraz "adelfos" koristi se za opisivanje odnosa između bliskih rođaka osim braće i sestara, kao što je u Postanku 13:8 gdje Abraham naziva Lota svojim bratom iako je Lot zapravo njegov nećak.
Međutim, najizravnije čitanje evanđeoskih tekstova sugerira da su te osobe doista bile Isusova polubraća, djeca Marije i Josipa rođena nakon Isusa. Ovo tumačenje je podržano kontekstom odlomaka i činjenicom da su ih ljudi u Isusovom rodnom gradu Nazaretu nazivali njegovom braćom i sestrama na način koji sugerira da su bili dio njegove uže obitelji.
Jakov, jedan od Isusove braće, posebno je značajan u ranoj kršćanskoj zajednici. Često ga se poistovjećuje s Jakovom Pravednim, koji je postao vodeća osoba u jeruzalemskoj crkvi. Pavao spominje Jakova u Galaćanima 1,19, govoreći: "Nisam vidio nijednog drugog apostola - samo Jakova, brata Gospodinova." Taj je Jakov odigrao ključnu ulogu u ranoj crkvi, predsjedavajući Jeruzalemskim vijećem opisanim u Djelima 15 i autorom Jakovljeve poslanice, pisma uključenog u kanon Novog zavjeta.
Juda, drugi Isusov brat, tradicionalno se identificira kao autor Judine poslanice. Na početku svog pisma, Juda sebe naziva "slugom Isusa Krista i bratom Jakovljevim" (Judina 1:1), što je u skladu s obiteljskim vezama spomenutim u Evanđeljima.
Druga dva brata, Josip (Jozes) i Šimun, manje su istaknuti u biblijskoj pripovijesti, a malo je podataka o njihovim životima ili ulogama unutar ranokršćanske zajednice. Unatoč tome, njihovo spominjanje u Evanđeljima naglašava činjenicu da je Isus odrastao u tipičnoj židovskoj obiteljskoj strukturi, s braćom i sestrama koji bi dijelili svakodnevni život i iskustva njihova kućanstva u Nazaretu.
Prisutnost Isusove braće i sestara također ističe Isusovu ljudskost, koji je iskusio obiteljsku dinamiku i odnose kao i mi. Ovaj aspekt njegova života može ga učiniti bližim vjernicima, jer pokazuje da je bio dio stvarne, svakodnevne obitelji sa svim radostima i izazovima koji dolaze s tim.
Pitanje Isusove braće i sestara dotiče se i širih teoloških tema, poput prirode utjelovljenja. Isus, potpuno božanski i potpuno ljudski, ušao je u naš svijet u najobičnijim okolnostima, rodivši se u obitelji s braćom i sestrama. Ova stvarnost može produbiti naše cijenjenje Isusove poniznosti i pristupačnosti, koji nije ostao udaljen od ljudskih iskustava, već ih je u potpunosti prihvatio.
Ukratko, Isusova braća spomenuta u Bibliji — Jakov, Josip, Šimun i Juda — vjerojatno su bila njegova polubraća, djeca Marije i Josipa. Njihova prisutnost u evanđeoskim pripovijestima pruža vrijedan kontekst za razumijevanje Isusova zemaljskog života i ranokršćanske zajednice. Dok neke tradicije tu braću i sestre tumače kao rođake ili polubraću kako bi poduprle doktrinu o Marijinom vječnom djevičanstvu, najjednostavnije čitanje Novog zavjeta sugerira da su oni doista bili njegova biološka braća i sestre. Ova su braća, osobito Jakov i Juda, odigrala značajnu ulogu u ranoj crkvi, pridonoseći širenju evanđelja i oblikovanju kršćanskog nauka. Kroz njihove priče dobivamo potpuniju sliku Isusova obiteljskog života i ljudskih veza koje su oblikovale njegovu službu.
