Zašto Bog odmah nije uništio Sotonu?
-
Pitanje zašto Bog nije odmah uništio Sotonu pitanje je koje je stoljećima zbunjivalo teologe, znanstvenike i vjernike. Dotiče se dubokih i zamršenih tema teodiceje, slobodne volje i krajnje svrhe Božjeg plana za čovječanstvo i svemir. Da bismo pristupili ovom pitanju, moramo proniknuti u prirodu Boga, ulogu Sotone i sveobuhvatnu pripovijest Biblije.
Prvo, bitno je razumjeti da je Božja priroda temeljno povezana s Njegovim atributima sveznanja, svemoći i svedobrohotnosti. Bog je sveznajući, svemoćan i svedobar. Ovi atributi osiguravaju da su Njegova djela, ili nedjelovanja, uvijek usklađena s Njegovom savršenom mudrošću i krajnjom dobrotom. Postojanje Sotone i dopuštenje njegovog kontinuiranog utjecaja u svijetu stoga moraju služiti svrsi unutar Božjeg velikog plana.
Jedan od primarnih razloga zašto Bog ne uništava Sotonu odmah povezan je s konceptom slobodne volje. Slobodna volja je kamen temeljac ljudskog postojanja i temeljni aspekt Božjeg odnosa s čovječanstvom. Bog je stvorio ljude na svoju sliku (Postanak 1:27), što uključuje sposobnost donošenja odluka. Ta je sloboda neophodna za istinsku ljubav i poslušnost. Kad bi Bog eliminirao Sotonu i, šire, potencijal za zlo, to bi potkopalo samu strukturu slobodne volje. Bez mogućnosti pogrešnog izbora, izbor da se slijedi Boga bio bi besmislen.
U Edenskom vrtu, Adam i Eva su dobili slobodu izabrati poslušnost Bogu ili podleći iskušenju (Postanak 3). Sotona je u obliku zmije predstavio ovo iskušenje, a čovječanstvo je napravilo svoj izbor. Ova pripovijest naglašava važnost slobodne volje i ulogu Sotone kao napasnika. Dopuštajući postojanje Sotone, Bog dopušta kontinuirano ispoljavanje slobodne volje kroz ljudsku povijest. Ovaj trajni izbor između dobra i zla ključni je aspekt duhovnog rasta i moralnog razvoja.
Štoviše, prisutnost Sotone i postojanje zla služe da istaknu kontrast između Božje savršene dobrote i pokvarene prirode grijeha. Biblija često koristi ovu dihotomiju kako bi ilustrirala oštru razliku između života vođenog Duhom i života vođenog tijelom (Galaćanima 5:16-17). Dopuštajući Sotoni da ustraje, Bog osigurava pozadinu na kojoj se veličaju Njegova pravednost i pravda. Ovaj kontrast pomaže vjernicima da cijene dubinu Božje ljubavi i značaj Njegove milosti.
Još jedan aspekt koji treba razmotriti je Božji plan otkupljenja, koji obuhvaća cijelu ljudsku povijest. Biblija predstavlja priču koja se kreće od stvaranja, preko pada, do otkupljenja i na kraju do obnove. Ova veličanstvena priča nije samo o trenutnom iskorijenjenju zla, već o procesu kroz koji Bog otkupljuje i obnavlja svoju kreaciju. Prisutnost Sotone i stalna borba protiv zla sastavni su dijelovi ove priče.
U Novom zavjetu vidimo da su Isusov život, smrt i uskrsnuće središnji dio Božjeg plana otkupljenja. Isus je došao "razrušiti djela đavolska" (1. Ivanova 3,8) i ponuditi spasenje čovječanstvu. Međutim, to uništenje nije trenutačno, već se odvija tijekom vremena. Pobjeda nad Sotonom osigurana je preko križa, ali potpuno ostvarenje ove pobjede doći će na kraju svijeta. Otkrivenje 20:10 govori o budućem vremenu kada će Sotona biti bačen u ognjeno jezero, označavajući njegov konačni poraz. Ovo odgađanje omogućuje ispunjenje Božjeg plana, dajući čovječanstvu priliku da odgovori na Njegov poziv na pokajanje i vjeru.
Apostol Pavao također govori o tome u svojoj poslanici Rimljanima, gdje piše: "A znamo da Bog u svemu surađuje na dobro onih koji ga ljube, koji su po njegovoj namjeri pozvani" (Rimljanima 8: 28). Ovaj stih uvjerava vjernike da čak i prisutnost zla i Sotonine radnje Bog koristi kako bi ostvario svoje krajnje dobre namjere. Kušnje i nevolje s kojima se suočavaju vjernici, koje se često pripisuju sotonskom utjecaju, služe jačanju vjere, izgradnji karaktera i produbljivanju oslanjanja na Boga.
Nadalje, kontinuirano postojanje Sotone i stvarnost duhovnog rata podsjećaju vjernike na važnost budnosti i potrebu za duhovnim oružjem. Efežanima 6:11-12 potiče kršćane da "odjenu svu Božju opremu, kako biste se mogli suprotstaviti đavoljim spletkama. Jer naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv poglavara, protiv vlasti, protiv silama ovog mračnog svijeta i protiv duhovnih sila zla u nebeskim carstvima." Ovaj odlomak naglašava stalnu prirodu duhovne bitke i nužnost da vjernici ostanu postojani i spremni.
Zapisi C.S. Lewisa, posebno u "The Screwtape Letters", nude duboko istraživanje suptilnosti i upornosti sotonističkog utjecaja. Lewis đavolsku taktiku prikazuje kao podmuklu i manipulativnu, s ciljem odvratiti vjernike od njihove vjere kroz naizgled beznačajna iskušenja. Ovo književno djelo naglašava stvarnost duhovne borbe i potrebu za razborom i ovisnošću o Božjoj snazi.
Osim toga, postojanje Sotone i stvarnost zla služe kao test vjere i prilika za vjernike da pokažu svoje povjerenje u Božju suverenost. Priča o Jobu snažan je primjer toga. Unatoč teškim kušnjama i patnjama, Jobova je vjera ostala postojana. Njegova priča ilustrira da čak i usprkos sotonističkim napadima, vjera vjernika može biti svjedočanstvo o Božjoj održavajućoj moći i konačnoj pravdi (Job 1-2).
Na kraju, važno je prepoznati da su Božje vrijeme i načini izvan ljudskog shvaćanja. Izaija 55,8-9 nas podsjeća: "Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi", govori Gospodin. "Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli." Vjerovati u Božju mudrost i suverenitet znači prihvatiti da su Njegovi razlozi zbog kojih je dopustio postojanje Sotone možda izvan našeg potpunog razumijevanja.
Ukratko, pitanje zašto Bog odmah ne uništi Sotonu obuhvaća nekoliko dubokih teoloških koncepata. Dopuštanje Sotoninog postojanja podupire načelo slobodne volje, naglašava kontrast između dobra i zla, uklapa se u Božji plan otkupljenja i služi kao test vjere i budnosti za vjernike. Također nas podsjeća na konačnu pobjedu koja je osigurana kroz Krista i koja će se u potpunosti ostvariti u Božje savršeno vrijeme. Iako nam potpuno razumijevanje Božjih namjera može izmaknuti, možemo se pouzdati u Njegovu mudrost, dobrotu i suverenitet dok se snalazimo u složenosti života i vjere.
