.
BOG Jedini Otac YHVH U BIBLIJI ZABRANJUJE ŽENI DA
GOVORI I NAUČAVA NA SASTANCIMA U CRKVAMA SVETIH
KORINĆANIMA 14,33
jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih,
ŽENE NA SASTANCIMA NEKA ŠUTE.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
ŽENE NA SASTANCIMA NEKA ŠUTE.
KORINĆANIMA 14,35
Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe
JER RUŽNO JE DA ŽENA GOVORI NA SASTANKU.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
JER RUŽNO JE DA ŽENA GOVORI NA SASTANKU.
1.TIMOTEJU 2:11
Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
ŽENA NEKA NE NAUČAVA
1.TIMOTEJU 2:12
POUČAVATI PAK ŽENI NE DOPUŠTAM, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
POUČAVATI PAK ŽENI NE DOPUŠTAM
Što možemo naučiti od žena na grobu iz Evanđelja?
-
Pripovijest o ženama na grobu, koja se nalazi u završnim poglavljima četiri evanđelja (Matej 28:1-10, Marko 16:1-8, Luka 24:1-12 i Ivan 20:1-18), nudi duboki uvid u ulogu i priznanje žene u ranoj kršćanskoj zajednici i pruža bezvremenske pouke za suvremene vjernice. Ovaj izvještaj ne samo da naglašava pouzdanost i hrabrost ovih žena, već također naglašava njihovu integralnu ulogu u priči o uskrsnuću Isusa Krista.
Vjernost i odanost
Žene na grobu, koje se obično identificiraju kao Marija Magdalena, Marija Jakovljeva majka i Saloma (i Ivana u Lukinom izvještaju), pokazuju izuzetnu vjernost i odanost. Ove žene, koje su slijedile Isusa tijekom Njegove službe i brinule za njega vlastitim sredstvima (Luka 8:2-3), nastavile su svoju službu čak i nakon Njegovog raspeća. Otišli su na grob rano prvog dana u tjednu, donoseći mirodije da pomažu Isusovo tijelo (Marko 16,1). Njihovi postupci dovoljno govore o njihovoj odanosti i odanosti. Unatoč očaju i opasnosti, ostali su nepokolebljivi. Ovo nas uči vrijednosti postojanosti u vjeri čak i kada se okolnosti čine tmurnim, a ishodi neizvjesnima.
Svjedok i svjedočanstvo
Značajno je da su žene na grobu bile prvi svjedoci uskrsnuća. Ovo je ključna točka u razumijevanju ranokršćanskog pogleda na žene. U kulturnom kontekstu gdje se svjedočanstvo žena često podcjenjivalo i odbacivalo, činjenica da su žene bile prve koje su svjedočile i posvjedočile uskrsnuću duboko je kontrakulturna. Matej 28:8 govori nam da su napustili grobnicu "sa strahom i velikom radošću" kako bi ispričali što su vidjeli. Njihovo početno svjedočanstvo snažno je svjedočanstvo istine o uskrsnuću.
Uloga žena kao prvih evanđelista, nositelja dobre vijesti, snažan je podsjetnik na uključivu prirodu evanđelja. Dovodi u pitanje kulturne i društvene norme koje mogu ograničiti uloge službenika na temelju spola i poziva na priznavanje darova i poziva kod svih vjernika, bez obzira na spol.
Susret s Anđeoskim
Žene na grobu imale su susret s anđelima koji su dali božansku objavu o Isusovom uskrsnuću. U Mateju 28,5-6, anđeo im govori: "Ne bojte se, jer znam da tražite Isusa koji je bio raspet. Nema ga ovdje; uskrsnuo je, kao što je rekao." Ovaj susret naglašava raskrižje božanskog sa svjetovnim i ulogu žena u primanju i odgovaranju na božanske objave. Podsjeća nas da Bog često izabire neočekivane ljude i trenutke da otkrije svoje nakane i planove.
Odgovor na božansku objavu
Odgovor žena na anđeosku poruku jednako je poučan. Unatoč svom početnom strahu, poslušali su anđelovu zapovijed da brzo odu i jave učenicima (Matej 28:7). Njihova poslušnost božanskoj poruci model je odgovornog učeništva. Uči nas da susret s Božjom istinom zahtijeva odgovor - ne samo intelektualno prihvaćanje nego i aktivno sudjelovanje u Božjem otkupiteljskom djelu u svijetu.
Osobni susret s Kristom
U Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena ne samo da vidi prazan grob, već i susreće uskrslog Krista. Taj osobni susret pretvara njezinu tugu u radost i ona postaje prva koja će učenicima navijestiti uskrsloga Gospodina (Iv 20,18). Njezin susret naglašava osobnu prirodu kršćanske vjere - da se ne radi samo o doktrinarnoj ispravnosti, već o živom, dinamičnom odnosu s Kristom.
Teološke i praktične implikacije
Teološki gledano, priča o ženama na grobu osnažuje ključne kršćanske doktrine - Kristovo fizičko uskrsnuće, pouzdanost Božje riječi ("Uskrsnuo je, kao što je rekao") i univerzalni poziv na svjedočenje. Praktično, to nas izaziva da preispitamo naše percepcije vodstva i uloga službe unutar crkve. Poziva na inkluzivniji pristup koji priznaje doprinose svih članova tijela Kristova.
Razmišljanja za današnju Crkvu
Priča o ženama na grobu potiče današnju Crkvu da bude zajednica u kojoj se njeguje vjernost, u kojoj su svi članovi osnaženi da svjedoče istinu Evanđelja i gdje se očekuju i pozdravljaju susreti s božanskim. Izaziva nas da budemo mjesto gdje se čuju i cijene glasovi marginaliziranih, ne zato što je to kulturno ili politički korisno, već zato što odražava uključivo srce Evanđelja.
Na kraju, žene na grobu uče nas o vjernosti, hrabrosti i radosti uskrsnuća. Podsjećaju da su svi vjernici, bez obzira na spol, pozvani biti vjerni svjedoci snage uskrsnuća koja mijenja živote. Njihova priča nije samo narativ o pasivnim gledateljima, već o aktivnim sudionicima božanske drame iskupljenja. Njihovo nasljeđe je ostavština hrabrosti, odanosti i naviještanja, ostavština koja bi trebala nadahnuti i izazvati sve koji danas slijede Krista.
-
mene zanima ovo -
GDJE je bila
MAJKA od SINA od Boga Jedinoga Oca YHVH - G Yehoshue?
GDJE je bila MARIJA?
