Teolozi, znanstvenici i vjernici već stoljećima raspravljaju o tome tvrdi li Isus izričito da je Bog u Bibliji. Iako Isus možda nije rekao točne riječi, "Ja sam Bog", Novi zavjet sadrži brojne Isusove izjave i postupke koji snažno impliciraju Njegov božanski identitet. Za nedenominacijskog kršćanskog pastora bitno je ispitati ove biblijske reference kako bi razumio puni opseg Isusovog samootkrivenja.
Jedan od najuvjerljivijih odlomaka u kojima Isus implicira svoje božanstvo nalazi se u Evanđelju po Ivanu. U Ivanu 8,58 Isus kaže: "Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja jesam!" Ova izjava je značajna iz nekoliko razloga. Prvo, govoreći "Ja jesam", Isus zaziva božansko ime otkriveno Mojsiju u Izlasku 3:14, gdje Bog kaže Mojsiju: "JA SAM KOJI JESAM." Ovo ime, Jahve, smatra se svetim i izravno tvrdi da je božansko. Reakcija židovskih vođa, koji su odmah uzeli kamenje da Ga kamenuju (Ivan 8,59), ukazuje na to da su razumjeli da je Isus bogohulno tvrdio da je Bog.
Drugi ključni odlomak je Ivan 10:30, gdje Isus izjavljuje: "Ja i Otac smo jedno." Ova izjava dodatno naglašava jedinstvo i jednakost između Isusa i Boga Oca. Odgovor Židova u stihu 31, gdje ponovno skupljaju kamenje da Ga kamenuju, potvrđuje da su oni to shvatili kao tvrdnju o božanstvu. Isus dalje pojašnjava u Ivanu 10:38, "da možete znati i razumjeti da je Otac u meni i ja u Ocu", potvrđujući koncept Njegove božanske prirode i jedinstva s Bogom.
U Ivanu 14,9 Isus kaže Filipu: "Tko god je vidio mene, vidio je i Oca." Ova tvrdnja je duboka jer pokazuje da je Isus točna reprezentacija Boga. Vidjeti Isusa znači vidjeti samoga Boga, što je u skladu s prologom Ivanovog evanđelja, gdje se kaže: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog" (Ivan 1,1). Ivan 1:14 nastavlja: "Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Vidjeli smo slavu njegovu, slavu Sina Jedinorođenca, koji je došao od Oca, pun milosti i istine."
Evanđelje po Ivanu nije jedino mjesto gdje se implicira Isusovo božanstvo. U Marku 14:61-62, tijekom Njegovog suđenja pred velikim svećenikom, Isus je upitan: "Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenog?" Isus odgovara: "Jesam. I vidjet ćete Sina Čovječjega gdje sjedi s desne strane Silnog i dolazi na oblacima nebeskim." Ovaj odgovor kombinira božansko ime "Ja sam" s referencom na Danijela 7:13-14, gdje je "Sinu Čovječjem" Bog dao autoritet, slavu i suverenu moć. Reakcija velikog svećenika, poderavši svoju odjeću i optuživši Isusa za bogohuljenje, pokazuje da je razumio da Isus tvrdi da ima božanski status.
U Mateju 28:18-20, Velikom poslanju, Isus kaže: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina. i Duha Svetoga." Ovdje se Isus stavlja na jednak položaj s Ocem i Duhom Svetim, ukazujući na trojstveno shvaćanje Boga gdje Isus dijeli božansku prirodu i autoritet.
Štoviše, Isusova sposobnost da oprašta grijehe još je jedan pokazatelj Njegovog božanskog identiteta. U Marku 2:5-7, Isus govori paraliziranom čovjeku: "Sine, oprošteni su ti grijesi." Prisutni učitelji zakona misle u sebi: "Zašto ovaj tako govori? On bogohuli! Tko može opraštati grijehe osim Boga jedinoga?" Isus, svjestan njihovih misli, iscjeljuje čovjeka kako bi pokazao svoj autoritet da oprašta grijehe, čime potvrđuje svoju božansku prerogativ.
Osim ovih izričitih izjava, Isusova djela također otkrivaju Njegovu božansku prirodu. On čini čuda, kontrolira prirodu, uskrisuje mrtve i pokazuje vlast nad demonskim silama, a sve su to radnje koje se pripisuju Bogu. Na primjer, u Ivanu 11:25, Isus izjavljuje: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će, iako umre." Tvrdeći da je izvor uskrsnuća i života, Isus potvrđuje božansku ulogu koju samo Bog može ispuniti.
Pavlove poslanice također potvrđuju Isusovo božanstvo. U Kološanima 1,15-20 Pavao opisuje Isusa kao "sliku Boga nevidljivoga, Prvorođenca nad svim stvorenjem. Jer u njemu je sve stvoreno: stvari na nebu i na zemlji, vidljive i nevidljive, bilo prijestolja, sile ili vladari ili vlasti; sve je stvoreno kroz njega i za njega je prije svega i sve se u njemu drži." Ovaj odlomak naglašava Isusovo preegzistenciju, kreativnu moć i ulogu održavanja u svemiru, a sve su to Božje osobine.
Još jedan značajan odlomak je Filipljanima 2:6-11, gdje Pavao piše: "On, budući da je u samoj naravi Bog, nije smatrao jednakost s Bogom nečim što bi iskoristio za vlastitu korist, nego je sam sebe učinio ništavim uzevši samu narav od sluge, stvoren nalik čovjeku, on se ponizio postavši poslušan do smrti - dakle, Bog ga je uzvisio na najviše mjesto ime koje je nad svakim imenom, da se pred imenom Isusovim prigne svako koljeno na nebu i na zemlji i pod zemljom i da svaki jezik prizna da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga Oca." Ovaj odlomak naglašava Isusovo utjelovljenje, poniznost i uzvišenost, potvrđujući Njegovu božansku prirodu i gospodstvo.
Knjiga Otkrivenja također pruža snažno svjedočanstvo o Isusovom božanstvu. U Otkrivenju 1:8, Isus kaže: "Ja sam Alfa i Omega," naslov koji označava vječno postojanje i koristi ga Bog u Izaiji 44:6. U Otkrivenju 22,13 Isus ponovno izjavljuje: "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak." Ovi naslovi su ekskluzivni za Boga, a Isusovo korištenje ukazuje na Njegov božanski identitet.
Ukratko, iako Isus možda nije upotrijebio točnu frazu "Ja sam Bog", Njegove izjave, postupci i reakcije ljudi oko Njega pružaju uvjerljive dokaze Njegovog božanskog identiteta. Novi zavjet dosljedno predstavlja Isusa kao onoga koji dijeli božansku prirodu, autoritet i djelo Božje. Za nedenominacijskog kršćanskog pastora, ove biblijske reference čine čvrst temelj za razumijevanje i podučavanje o božanstvu Isusa Krista.
