Je li grijeh ne čitati Bibliju?

[kleros]

Pitanje je li grijeh ne čitati Bibliju je duboko pitanje, dotičući bit kršćanskog života, prirodu grijeha i sredstva otkupljenja. Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo proniknuti u svrhu Biblije, kršćanski poziv da se bavimo Svetim pismom i šire razumijevanje grijeha unutar kršćanske vjere.

Biblija nije samo knjiga; smatra se živom Božjom Riječi. Prema 2. Timoteju 3:16-17, "Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, ukoravanje, popravljanje i odgajanje u pravednosti, tako da sluga Božji bude potpuno opremljen za svako dobro djelo." Ovaj odlomak naglašava božansko nadahnuće Biblije i njezinu ulogu u vođenju vjernika prema životu koji je Bogu ugodan. Biblija služi kao primarno sredstvo putem kojeg Bog komunicira svoju volju, svoj karakter i svoj plan otkupljenja za čovječanstvo.

Čitanje Biblije duhovna je disciplina koja potiče dublji odnos s Bogom. Psalam 119:105 kaže: "Riječ je tvoja svjetiljka nozi mojoj, svjetlo stazi mojoj." Ova metafora ilustrira da Biblija daje vodstvo i smjernice u moralnim i etičkim odlukama s kojima se svakodnevno suočavamo. U Ivanu 15,7 Isus kaže: "Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam." Ovdje Isus naglašava važnost prebivanja Njegovih riječi u nama, što naravno implicira nužnost bavljenja Svetim pismom.

Međutim, pitanje grijeha je složenije. Grijeh je, u svojoj najosnovnijoj definiciji, svaki čin, misao ili stav koji ne dostiže Božju slavu (Rimljanima 3,23). To je odstupanje od Božje savršene volje i kršenje našeg odnosa s Njim. Kada razmatramo predstavlja li nečitanje Biblije grijeh, moramo ispitati namjeru i srce iza toga.

Jakovljeva 4:17 daje ključni uvid: "Ako tko, dakle, zna što je dobro činiti, a ne čini ga, grijeh mu je." Ovaj stih sugerira da grijeh nije samo počinjenje pogrešnih radnji, već i zanemarivanje činjenja onoga što je ispravno. Ako je vjernik svjestan da je čitanje Biblije dobra i neophodna praksa za duhovni rast, a ipak je namjerno zanemari, to se može smatrati grijehom propusta.

Također je bitno razmotriti ulogu Duha Svetoga u životu vjernika. Duh Sveti nas osuđuje za grijeh (Ivan 16,8) i vodi nas u svu istinu (Ivan 16,13). Vjernik koji je usklađen s Duhom Svetim osjetit će uvjerenje da se bavi Svetim pismom, budući da Duh često govori kroz Riječ i otkriva Božju volju.

Ipak, važno je pristupiti ovom pitanju s milošću i razumijevanjem. Postoje mnogi razlozi zašto bi se osoba mogla boriti s redovitim čitanjem Biblije. Neki se mogu suočiti s izazovima kao što su nedostatak vremena, teškoće u razumijevanju teksta ili čak duhovna suhoća. U tim slučajevima nije od pomoći jednostavno označiti nečitanje Biblije kao grijeh bez rješavanja temeljnih problema i pružanja podrške i ohrabrenja.

Kršćanska literatura često naglašava važnost čitanja Svetoga pisma dok također priznaje ljudsku slabost i potrebu za milošću. Na primjer, u svojoj knjizi "Duhovne discipline za kršćanski život", Donald S. Whitney piše: "Nijedna duhovna disciplina nije važnija od uzimanja Božje Riječi. Ništa je ne može zamijeniti. Jednostavno nema zdravog kršćanskog života osim prehrana mlijekom i mesom iz Pisma." Whitneyine riječi naglašavaju nužnost Svetog pisma za duhovno zdravlje, ali je ton ohrabrenja, a ne osude.

Štoviše, koncept otkupljenja u kršćanstvu ključan je za razumijevanje ovog pitanja. Otkupljenje kroz Isusa Krista znači da su nam grijesi oprošteni i da smo vraćeni u ispravan odnos s Bogom. Efežanima 1,7 kaže: "U njemu imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, u skladu s bogatstvom Božje milosti." Ovo se otkupljenje ne temelji na našoj sposobnosti da se savršeno pridržavamo duhovnih disciplina, već na dovršenom djelu Krista na križu.

Stoga, iako se nečitanje Biblije može smatrati nedostatkom idealne kršćanske prakse i potencijalno grijehom propusta, to nije neoprostiv grijeh. Božja milost pokriva sve naše nedostatke, a njegova su milosrđa nova svakog jutra (Tužaljke 3,22-23). Ključ je prepoznati važnost Svetoga pisma, tražiti Božju pomoć u prevladavanju svih prepreka za njegovo čitanje i neprestano nastojati rasti u našem odnosu s Njim.

U praktičnom smislu, ako vam je čitanje Biblije teško, razmislite o tome da počnete s malim, podnošljivim dijelovima i postupno povećavate svoje čitanje. Koristite resurse kao što su vodiči za učenje, komentari i biblijske aplikacije koje nude dnevne planove čitanja. Pridružite se grupi za proučavanje Biblije gdje možete čitati i raspravljati o Svetom pismu s drugima, što može pružiti i odgovornost i dublji uvid.

Zaključno, dok se nečitanje Biblije može smatrati zanemarivanjem vitalnog aspekta kršćanskog života i potencijalno grijehom propusta, bitno je ovom pitanju pristupiti s milošću i željom za rastom, a ne s osudom. Biblija je dragocjen dar koji nas približava Bogu, a bavljenje njome trebala bi biti radosna i životvorna praksa. Upamtite da je Božja milost dovoljna i da Njegov Duh uvijek radi u nama, vodeći nas u dublje razumijevanje Njegove Riječi i Njegove volje za naše živote.