Odličan film gledao sam ga po istinitoj priči. A sad ću da vam ispričam dve priče koje su se desile u Americi pre par godina,bilo je to i na televiziji i u novinama. Prva priča je zaboravio sam ime grada uglavnom Crnačka Baptistička Crkva znate da tamo postoje samo crkve gde idu crnci.Jednog dana kada nije bila služba već nedeljno proučavanje bilo je oko 20 vernika u crkvi i ušao je jedan mladić belac i seo na stolice u crkvi. Kada su ovi počeli pojedinačno da se mole na glas jedan za drugim kao što je običaj i u nekim našim crkvama ovaj mladić belac izvadi oružje i sve ih pobije. Kada ga je policija uhapsila rekao je da ih je ubio samo zato što su crnci i da je on rasista, totalno glupa priča ali 20 ljudi mrtvo. Druga priča je isto u nekoj crkvi ovoga puta u Teksasu isti scenario molitva dolazi čovek u crkvu i tokom molitve počinje da puca po vernicima. Samo što ovoga puta su verni iz crkve ubili njega jer su svi muškarci pa čak i neke žene bile naoružane što im zakon u toj državi dozvoljava.Ishod na kraju priče jedan mrtav napadač i par ranjenih vernika srećom svi su preživeli.
Je li grijeh moliti za smrt?
-
Molitva za smrt duboko je složeno i osjetljivo pitanje koje zadire u najdublje aspekte ljudske patnje, nade i vjere. Biblija nam daje smjernice o patnji, svetosti života i nadi koju Bog nudi čak iu našim najmračnijim trenucima.
Prvo, bitno je priznati svetost života kao temeljno načelo kršćanskog učenja. Život je dar od Boga i svaka je osoba stvorena na sliku Božju (Postanak 1,27). Ovo uvjerenje naglašava urođenu vrijednost i dostojanstvo svakog ljudskog bića. Zapovijed "Ne ubij" (Izl 20,13) odražava važnost očuvanja života. Kada razmišljamo o molitvi za smrt, ključno je zapamtiti da je život sam po sebi svet i da Bog ima svrhu za svakoga od nas, čak i kada ta svrha nije odmah jasna.
Međutim, Biblija također ne bježi od stvarnosti ljudske patnje. U cijelom Svetom pismu nalazimo pojedince koji su doživjeli duboku bol i očaj, ponekad do te mjere da su željeli smrt. Job, pravedan čovjek koji je podnio golemu patnju, izrazio je želju za smrću usred svoje tjeskobe: "Zašto je svjetlo dana onima koji su u bijedi, i život onima koji su ogorčeni, onima koji žude za smrću koja ne dolazi , koji ga traže više nego skriveno blago" (Job 3,20-21). Slično je prorok Ilija, nakon velike pobjede praćene dubokom depresijom, molio da umre: "Dosta mi je, Gospodine", rekao je. „Uzmi život moj, nisam bolji od svojih predaka“ (1. Kraljevima 19,4).
U ovim slučajevima vidimo da čak i najvjerniji Božji sluge mogu doći do krajnjeg očaja. Ipak, važno je napomenuti da Bog nije osudio Joba ili Iliju zbog njihovih osjećaja. Umjesto toga, On je odgovorio suosjećanjem i pružio im snagu i podršku koja im je bila potrebna da nastave svoja putovanja. Jobu je Bog na kraju vratio bogatstvo i obilno ga blagoslovio (Job 42,10-17). Za Iliju je Bog poslao anđela da mu pruži hranu i ohrabrenje, a zatim mu se obratio nježnim šapatom, dajući mu novu svrhu i smjer (1. Kraljevima 19:5-18).
Ove priče pokazuju da iako nije inherentno grešno osjećati se preplavljenim patnjom ili izraziti želju za oslobađanjem od boli, ključno je obratiti se Bogu u tim trenucima. Bog razumije našu patnju i prisutan je s nama u našoj boli. Psalmi su ispunjeni sirovim i iskrenim molitvama naricanja, gdje psalmisti izlijevaju svoju tjeskobu pred Bogom. Psalam 13, na primjer, počinje uzvikom očaja: "Dokle, Gospodine? Hoćeš li me zauvijek zaboraviti? Dokle ćeš skrivati svoje lice od mene?" (Psalam 13,1). Ipak, čak iu svom jadanju, psalmisti često završavaju ponovnom potvrdom povjerenja u Božju nepokolebljivu ljubav i vjernost.
U Novom zavjetu vidimo samog Isusa kako proživljava duboku tugu i tjeskobu u Getsemanskom vrtu. Suočavajući se s mogućnošću svog raspeća, Isus se molio: "Duša mi je obuzeta tugom do smrti" (Matej 26,38). Zatim je zamolio: "Oče moj, ako je moguće, neka se ovaj kalež uzme od mene. Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš" (Matej 26,39). Isusova molitva odražava Njegovu duboku nevolju, ali i Njegovo podlaganje Očevoj volji. Ovo nas uči da u našim trenucima najdubljeg očaja možemo biti iskreni s Bogom o svojim osjećajima dok istovremeno tražimo Njegovu volju i vjerujemo u Njegov plan.
Molitva za smrt može se promatrati kao vapaj za pomoć, molba za olakšanje od nepodnošljive patnje. Nije grešna molitva sama po sebi, već očaj koji leži u pozadini s kojim se treba pozabaviti sa suosjećanjem i podrškom. Kršćanska zajednica pozvana je nositi terete jedni drugih (Galaćanima 6,2) i pružiti utjehu i ohrabrenje onima koji se bore. Kada je netko u takvom stanju očaja da moli za smrt, to je znak da mu je potrebna ljubav i podrška vjerničke zajednice, kao i stručna pomoć ako je potrebna.
Nadalje, važno je zapamtiti da je Bog Bog nade i otkupljenja. Apostol Pavao piše: "Mi se također hvalimo našim patnjama, jer znamo da patnja proizvodi ustrajnost; ustrajnost karakter; a karakter nadu. A nada nas ne posramljuje, jer je Božja ljubav izlivena u naša srca kroz Duh Sveti, koji nam je dan" (Rimljanima 5,3-5). Naša patnja nije besmislena; Bog ga može upotrijebiti da nas oblikuje i ostvari svoje namjere u našim životima. U našim najmračnijim trenucima, možemo se držati nade da je Bog s nama i da može izvući dobro čak i iz najbolnijih okolnosti.
Osim biblijskih smjernica, kršćanska literatura također se bavi pitanjem patnje i želje za smrću. C.S. Lewis u svojoj knjizi "Problem boli" istražuje prirodu ljudske patnje i načine na koje je Bog može koristiti za naš rast i posvećenje. Lewis priznaje stvarnost boli, ali nas potiče da vjerujemo u Božji veći plan i da tražimo Njegovu prisutnost usred naše patnje.
U konačnici, na pitanje je li grijeh moliti se za smrt ne može se odgovoriti s jednostavnim da ili ne. Ovisi o srcu i okolnostima pojedinca. Međutim, ono što je jasno jest da nas Bog poziva da mu iznesemo svoje najdublje strahove i tuge. On razumije našu bol i nudi nam svoju utjehu i nadu. Kao nedenominacijski kršćanski pastor, moj savjet svima koji se bore s takvim mislima bio bi da traže Božju prisutnost, da dopru do pouzdanih prijatelja ili mentora i da razmotre profesionalno savjetovanje ako je potrebno. Život je dragocjen, pa čak iu našim najmračnijim trenucima postoji nada i svrha koje možemo pronaći u Božjoj ljubavi.
