Da bismo razumjeli što znači biti svet prema Bibliji, moramo proniknuti u bogatu tapiseriju Svetog pisma, gdje je svetost središnja tema koja se ponavlja. Pojam svetosti protkan je kroz čitavu biblijsku pripovijest, od Starog zavjeta do Novog zavjeta, a obuhvaća Božju narav, poziv Njegovog naroda i preobrazbeno djelovanje Duha Svetoga u životu vjernika.
U Starom zavjetu hebrejska riječ za sveto je "qadosh", što znači "odvojeno" ili "sveto". Prvo spominjanje svetosti u Bibliji nalazi se u Postanku 2:3, gdje Bog posvećuje sedmi dan, izdvajajući ga kao svetog. Ovaj čin izdvajanja je temelj za razumijevanje svetosti. Bog je sam po sebi svet, razlikuje se od svoje kreacije, a njegova svetost je atribut koji definira Njegov karakter. U Izaiji 6:3, serafini oko Božjeg prijestolja objavljuju: "Svet, svet, svet je Gospodin Svemogući; puna je sva zemlja slave njegove." Ova trostrana deklaracija naglašava apsolutnu i besprimjernu Božju svetost.
Božja se svetost također ogleda u Njegovoj moralnoj savršenosti i čistoći. U Levitskom zakoniku 11:44-45 Bog zapovijeda Izraelcima: "Jer ja sam Gospodin, Bog vaš. Posvetite se dakle i budite sveti, jer ja sam svet." Ovdje se svetost ne odnosi samo na odvajanje nego i na utjelovljenje Božjeg moralnog karaktera. Izraelci su bili pozvani živjeti na način koji odražava Božju čistoću i pravednost, što je uključivalo slijeđenje zakona i zapovijedi koje su im dane.
Prelazeći na Novi zavjet, grčka riječ za sveti je "hagios", što na sličan način znači "odvojen" ili "sveto". Pojam svetosti proširuje se u Novom zavjetu i uključuje djelo Isusa Krista i Duha Svetoga. U 1. Petrovoj 1,15-16 Petar ponavlja poziv iz Levitskog zakonika, potičući vjernike: "Ali kao što je svet Onaj koji vas je pozvao, tako budite sveti u svemu što činite; jer je pisano: 'Budite sveti jer sam ja sveto.'" Ovaj poziv na svetost ukorijenjen je u preobrazbenom djelu Krista i prebivanju Duha Svetoga.
Novi zavjet uvodi ideju posvećenja, što je proces postajanja svetim. Posvećenje je djelo Božje milosti kojim se vjernici postupno preobražavaju u sliku Kristovu. U 1. Solunjanima 4,3 Pavao piše: "Božja je volja da budete posvećeni: da se klonite spolnog bludništva." Posvećenje uključuje i položajni aspekt, gdje se vjernici proglašavaju svetima kroz svoje jedinstvo s Kristom, i progresivni aspekt, gdje rastu u svetosti kroz djelovanje Duha Svetoga.
Položajni aspekt posvećenja očit je u odlomcima poput Hebrejima 10,10, koji kaže: "I tom smo voljom postali sveti žrtvom tijela Isusa Krista jednom zauvijek." Kroz Kristovu pomirbenu žrtvu, vjernici su proglašeni svetima i odvojeni za Božje svrhe. Ova položajna svetost je dar milosti, a ne nešto što se može zaslužiti ljudskim naporom.
Progresivni aspekt posvećenja je stalan proces u životu vjernika. U Filipljanima 2,12-13, Pavao potiče vjernike da "sa strahom i trepetom nastave raditi na svome spasenju, jer Bog je taj koji djeluje u vama da želite i djelujete kako biste ispunili svoju dobru namjeru." Taj proces uključuje suradnju s Duhom Svetim, koji daje snagu vjernicima da žive svetim životom. Kako se vjernici prepuštaju Duhu, pretvaraju se u Kristovu sliku, odražavajući Njegov karakter i svetost.
Svetost je, dakle, i stanje postojanja i način življenja. To je stanje odvojenosti za Boga, omogućeno kroz Kristovo djelo, i to je način življenja koji odražava Božji karakter i moralnu čistoću. Ovaj dvostruki aspekt svetosti lijepo je prikazan u 2. Korinćanima 7:1, gdje Pavao piše: "Stoga, budući da imamo ova obećanja, dragi prijatelji, očistimo se od svega što zagađuje tijelo i duh, usavršavajući svetost iz poštovanja prema Bogu ."
Težnja za svetošću uključuje nekoliko ključnih elemenata. Prvo, zahtijeva duboko poštovanje prema Bogu i želju da ga poštujemo u svim aspektima života. To se štovanje rađa iz prepoznavanja Božje svetosti i odgovora na Njegovu ljubav i milost. Drugo, uključuje predanost poslušnosti, kao što se vidi u Ivanu 14,15, gdje Isus kaže: "Ako me ljubite, čuvajte moje zapovijedi." Poslušnost Božjim zapovijedima je opipljiv izraz svetosti, odražavajući život odvojen za Njegove svrhe.
Treće, težnja za svetošću zahtijeva oslanjanje na Duha Svetoga. U Galaćanima 5,16 Pavao upućuje vjernike da "hode po Duhu i nećete udovoljavati željama tijela". Duh Sveti daje snagu vjernicima da nadvladaju grijeh i žive u skladu s Božjom voljom. Ovo oslanjanje na Duha bitno je za progresivno posvećenje, budući da se kroz djelovanje Duha vjernici pretvaraju u Krista.
Konačno, težnja za svetošću obilježena je neprekidnim procesom samoispitivanja i pokajanja. U 1. Ivanovoj 1,9 podsjećamo se: "Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan te će nam oprostiti grijehe i očistiti nas od svake nepravde." Ispovijed i pokajanje vitalne su komponente procesa posvećenja, omogućujući vjernicima da se pozabave područjima grijeha i traže Božje oproštenje i čišćenje.
Zaključno, biti svet prema Bibliji znači biti odvojen za Boga, odražavajući Njegov karakter i moralnu čistoću. Uključuje i pozicijski aspekt, gdje se vjernici proglašavaju svetima kroz svoje jedinstvo s Kristom, i progresivni aspekt, gdje rastu u svetosti kroz djelovanje Duha Svetoga. Težnja za svetošću zahtijeva duboko poštovanje prema Bogu, predanost poslušnosti, oslanjanje na Duha Svetoga i kontinuirani proces samoispitivanja i pokajanja. Svetost nije samo apstraktan pojam nego opipljiva stvarnost koja oblikuje život vjernika, omogućujući im da odražavaju Božju slavu i ispune Njegove nakane u svijetu.
