Biblijska definicija čistoće višestruka je, obuhvaća moralnu, duhovnu i ritualnu dimenziju. Da bismo razumjeli biblijsku čistoću, moramo proniknuti u Sveto pismo i istražiti kako se čistoća odnosi na naš odnos s Bogom, naše moralno ponašanje i naše unutarnje duhovno stanje. Iz nedenominacijske kršćanske perspektive, koncept čistoće je temelj procesa posvećenja, putovanja postajanja sličnijim Kristu.
U svojoj srži, biblijska čistoća govori o tome da smo odvojeni za Božje svrhe. To je vidljivo iu Starom iu Novom zavjetu, gdje se čistoća često povezuje sa svetošću, čistoćom i moralnim integritetom. U Starom zavjetu, hebrejska riječ za čistoću, "tahor", često se koristi u kontekstu ritualne čistoće. Na primjer, u Levitskom zakoniku 11:44-45, Bog zapovijeda Izraelcima da budu sveti jer je On svet, naglašavajući potrebu za ritualnom i moralnom čistoćom: "Jer ja sam Gospodin, Bog vaš. Posvetite se dakle i budite sveti, jer Ja sam svet, ne oskvrnjujte se ničim što gmiže po zemlji, jer ja sam vas izveo iz zemlje egipatske tvoj Bog. Budi dakle svet, jer ja sam svet."
Ritualna čistoća u Starom zavjetu uključivala je različite zakone i propise koji su se odnosili na ono što se smatra čistim i nečistim. Ti su zakoni pokrivali aspekte svakodnevnog života, uključujući hranu, tjelesne izlučevine i kontakt s mrtvim tijelima. Svrha ovih zakona bila je usaditi osjećaj Božje svetosti i potrebe da se Njegov narod razlikuje od okolnih naroda. No obredna čistoća nije bila sama sebi svrha, već je upućivala na dublju moralnu i duhovnu čistoću. Prorok Izaija je, primjerice, naglasio da je puko obredno slavlje bez moralnog integriteta besmisleno: "Što će mi mnoštvo vaših žrtava? govori Gospodin; dosta mi je paljenica ovnujskih paljenica i sala ugojenih životinja ; ne volim krv bikova, ni janjaca, ni jaraca" (Izaija 1:11).
U Novom zavjetu fokus se pomiče s obredne čistoće na moralnu i duhovnu čistoću. Isus Krist je u svojim učenjima naglasio važnost unutarnje čistoće nad vanjskim obredom. U Govoru na gori Isus je izjavio: “Blago onima čista srca, jer će Boga gledati” (Matej 5,8). Ovdje je čistoća povezana sa stanjem srca, sugerirajući da se prava čistoća ne odnosi samo na vanjske radnje, već na unutarnju transformaciju koja usklađuje nečije misli, želje i namjere s Božjom voljom.
Grčka riječ za čistoću u Novom zavjetu je "katharos", što može značiti čist, čist ili nepatvoren. Ovaj koncept je dalje objašnjen u odlomcima poput Jakova 4:8, gdje apostol Jakov potiče vjernike da se "približe Bogu, i on će se približiti vama. Očistite svoje ruke, vi grešnici, i očistite svoja srca, vi dvoumni ." Čistoća, dakle, uključuje i vanjske radnje (čiste ruke) i unutarnje stavove (čista srca).
Apostol Pavao također se u svojim poslanicama bavi temom čistoće. U 1. Solunjanima 4,3-7 Pavao piše: "Jer ovo je volja Božja, vaše posvećenje: da se uzdržite od spolnog bluda; da svaki od vas zna upravljati svojim tijelom u svetosti i časti, a ne u strasti požude poput pogana koji ne poznaju Boga; da nitko ne ogriješi svoga brata u ovoj stvari, jer Gospodin je osvetnik u svemu tome, kao što smo vam unaprijed rekli i ozbiljno te upozorio, jer Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost." Ovdje je čistoća izravno povezana s posvećenjem, procesom postajanja svetim i odvojenim za Božje svrhe. To uključuje suzdržavanje od grešnog ponašanja i život na način koji poštuje Boga i poštuje druge.
Nadalje, čistoća se ne odnosi samo na izbjegavanje grijeha, već i na aktivno slijeđenje pravednosti. Pavao potiče vjernike da “bježe od mladenačkih strasti i traže pravednost, vjeru, ljubav i mir, zajedno s onima koji Gospodina zazivaju čistim srcem” (2. Timoteju 2,22). Ova potraga za pravednošću je kontinuirani proces koji zahtijeva pomoć Duha Svetoga. U Galaćanima 5:16-17, Pavao objašnjava: "Ali ja kažem: hodite po Duhu, pa nećete udovoljavati željama tijela. Jer su želje tijela protivne Duhu, a želje Duha su protiv tijela, jer su oni suprotstavljeni jedni drugima, kako bi vas spriječili da činite stvari koje želite."
Čistoća je, dakle, i dar i poziv. To je dar jer se vjerom u Isusa Krista vjernici čiste od svojih grijeha i postaju čisti u Božjim očima. Kao što apostol Ivan piše: "Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je i pravedan da nam otpusti grijehe i očisti nas od svake nepravde" (1. Ivanova 1,9). Ovo čišćenje omogućeno je žrtvenom smrću i uskrsnućem Isusa, koji je "sam sebe predao za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i da sebi očisti narod koji revnuje za dobra djela" (Titu 2,14). .
Istodobno, čistoća je poziv jer su vjernici pozvani živjeti svoj novi identitet u Kristu težnjom za svetošću i izbjegavanjem grijeha. To uključuje svakodnevnu predanost usklađivanju vlastitog života s Božjim standardima i traženje Njegovog vodstva kroz molitvu, Sveto pismo i zajedništvo drugih vjernika. Kao što Petar potiče: "Kao poslušna djeca, ne suobličujte se strastima prijašnjeg neznanja, nego kao što je svet Onaj koji vas je pozvao, budite i vi sveti u svom ponašanju, budući da je pisano: 'Budite sveti!' jer ja sam svet" (1. Petrova 1,14-16).
Osim osobne čistoće, Biblija također naglašava važnost zajedničke čistoće unutar Kristova tijela. Crkva je pozvana biti čista i besprijekorna zaručnica za Krista, kao što Pavao opisuje u Efežanima 5,25-27: "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i predao samoga sebe za nju da je posveti, nakon što ju je očistio pranjem vode s riječju, kako bi mogao prikazati crkvu sebi u sjaju, bez mrlje ili bore ili bilo čega sličnog, da bi bila sveta i bez mrlja." Ovaj zajednički aspekt čistoće uključuje međusobno držanje odgovornim, međusobno ohrabrivanje u vjeri i zajedničko nastojanje da živimo na način koji slavi Boga.
Ukratko, Biblija definira čistoću kao stanje odvojenosti za Božje svrhe, koje karakterizira moralni integritet, unutarnja duhovna cjelovitost i predanost svetosti. Uključuje i vanjske radnje i unutarnje stavove, a to je i dar primljen po vjeri u Isusa Krista i poziv koji treba živjeti u svakodnevnom životu. Kao vjernici, pozvani smo težiti čistoći hodajući u Duhu, izbjegavajući grijeh i nastojeći odražavati Božju svetost u svemu što radimo. Kroz ovu težnju, približavamo se Bogu i postajemo sličniji Kristu, ispunjavajući svoju konačnu svrhu kao Njegovog otkupljenog i posvećenog naroda.
