Razumijevanje razlika između učenja Starog i Novog zavjeta temeljno je za razumijevanje sveobuhvatne pripovijesti Biblije. Oba su zavjeta sastavni dio kršćanske vjere i zajedno tvore kohezivnu priču o Božjem planu otkupljenja za čovječanstvo. Međutim, postoje značajne razlike u njihovim učenjima, koja odražavaju napredak Božjeg zavjetnog odnosa s Njegovim narodom.
Stari zavjet, poznat i kao hebrejska Biblija, primarno je usredotočen na povijest, zakone, proročanstva i poeziju izraelske nacije. Započinje stvaranjem svijeta i prati lozu Božjeg izabranog naroda, Izraela, preko patrijarha poput Abrahama, Izaka i Jakova. Stari zavjet je podijeljen u nekoliko dijelova: Tora (ili Petoknjižje), Povijesne knjige, Mudrosna književnost i Proroci. Svaki od ovih odjeljaka jedinstveno pridonosi teološkim i moralnim učenjima Staroga zavjeta.
Jedna od središnjih tema Starog zavjeta je pojam saveza. Savez je, biblijski rečeno, svečani sporazum između Boga i Njegovog naroda. Stari zavjet sadrži nekoliko ključnih saveza, uključujući Noin savez (Postanak 9:8-17), Abrahamov savez (Postanak 12:1-3, 15:1-21), Mojsijev savez (Izlazak 19-24) i Davidov savez (2. Samuelova 7:12-16). Ovi su savezi uspostavili okvir za odnos Izraela s Bogom i postavili zakone i zapovijedi koje su Izraelci trebali slijediti.
Mojsijev savez, dan preko Mojsija na brdu Sinaj, posebno je značajan. Uključuje Deset zapovijedi i sveobuhvatan pravni kodeks koji je upravljao svim aspektima života Izraelaca. Ovaj je savez naglašavao poslušnost Božjim zakonima kao osnovu za primanje Njegovih blagoslova i zaštite. Sustav žrtvovanja, detaljno opisan u Levitskom zakoniku i Brojevima, uspostavljen je kako bi se okajali za grijehe ljudi i održao njihov zavjetni odnos s Bogom. Proroci Starog zavjeta, kao što su Izaija, Jeremija i Ezekiel, pozivali su narod natrag na vjernost i upozoravali na posljedice neposluha.
Nasuprot tome, Novi se zavjet usredotočuje na život, učenja, smrt i uskrsnuće Isusa Krista i uspostavu kršćanske Crkve. Novi zavjet sastoji se od Evanđelja, Djela apostolskih, Poslanica i Knjige Otkrivenja. Predstavlja novi savez, koji se često naziva i Novi savez, koji je prorečen u Starom zavjetu (Jeremija 31,31-34) i ispunjen u Isusu Kristu.
Isusova učenja, kako su zapisana u Evanđeljima, predstavljaju radikalan pomak od starozavjetnog zakona. Isus je više naglašavao duh zakona nego slovo zakona. U Propovijedi na gori (Matej 5-7), Isus ponovno tumači nekoliko starozavjetnih zapovijedi, usredotočujući se na namjere srca, a ne na samo vanjsko pridržavanje. Na primjer, On uči da su ljutnja i mržnja jednaki ubojstvu, a požuda slična preljubu (Matej 5:21-30). Ovo internaliziranje zakona odražava novozavjetno obećanje preobraženog srca i uma.
Novi zavjet također uvodi koncept milosti, što je Božja nezaslužena naklonost prema čovječanstvu. Apostol Pavao u svojim poslanicama razlaže nauk o opravdanju vjerom. U Efežanima 2,8-9 Pavao piše: "Jer milošću ste spašeni, po vjeri - i to nije od vas, to je Božji dar - ne po djelima, da se nitko ne može pohvaliti. " Ovo učenje je u suprotnosti s naglaskom Starog zavjeta na poslušnosti zakonu kao načinu održavanja zavjetnog odnosa s Bogom.
Žrtveni sustav Starog zavjeta ispunjen je u Novom zavjetu kroz žrtvenu smrt Isusa Krista. Autor Poslanice Hebrejima objašnjava da su žrtve Starog zavjeta bile sjena konačne Kristove žrtve (Hebrejima 10,1-18). Isus je opisan kao Janje Božje koje odnosi grijehe svijeta (Ivan 1,29). Njegova smrt i uskrsnuće inauguriraju Novi savez, koji nudi oproštenje grijeha i vječni život svima koji vjeruju u Njega.
Još jedna razlika između Zavjeta je opseg Božjeg zavjetnog odnosa. Stari zavjet prvenstveno se fokusira na naciju Izrael, dok Novi zavjet proširuje ovaj odnos na sve nacije. Veliki nalog, koji je Isus dao svojim učenicima, zapovijeda im da "idu i čine mojim učenicima sve narode" (Matej 28,19). Apostol Pavao, poznat kao apostol pogana, naglašava da u Kristu nema ni Židova ni pogana, nego su svi jedno u njemu (Galaćanima 3,28).
Novi zavjet donosi i novo shvaćanje Kraljevstva Božjega. U Starom zavjetu, kraljevstvo se često povezuje s nacijom Izraela i Davidovom monarhijom. U Novom zavjetu Isus uči da je Kraljevstvo Božje i sadašnja stvarnost i buduća nada. Prisutan je svugdje gdje se vrši Božja volja, a u potpunosti će se ostvariti kada se Krist vrati. Kraljevstvo Božje karakteriziraju pravednost, mir i radost u Duhu Svetom (Rimljanima 14,17).
Ukratko, dok su Stari i Novi zavjet različiti u svojim učenjima, oni su također duboko međusobno povezani. Stari zavjet postavlja temelje za Novi zavjet, a Novi zavjet ispunjava i proširuje Stari zavjet. Stari zavjet naglašava Božju svetost, ozbiljnost grijeha i potrebu za pomirenjem kroz žrtvu. Novi zavjet otkriva puninu Božje milosti u Isusu Kristu, koji ispunjava zakon i proroke i uspostavlja novi savez utemeljen na vjeri i milosti. Zajedno, oni pričaju priču o Božjem planu otkupljenja za čovječanstvo, od stvaranja do završetka Njegovog Kraljevstva.
