Pitanje postoje li proroci još uvijek u moderno doba prema Bibliji pitanje je koje stoljećima intrigira vjernike i teologe. Da bismo pristupili ovoj temi, bitno je razumjeti biblijsku definiciju proroka, ulogu proročanstva u biblijskoj pripovijesti i novozavjetna učenja u vezi s duhovnim darovima i nastavkom proroštva.
U Starom zavjetu proroci su bili pojedinci koje je Bog izabrao da prenesu Njegove poruke ljudima. Te su poruke često uključivale pozive na pokajanje, upozorenja o nadolazećem sudu i otkrića budućih događaja. Istaknuti proroci kao što su Izaija, Jeremija i Ezekiel odigrali su ključnu ulogu u vođenju izraelske nacije i proricanju dolaska Mesije. Proročke knjige Starog zavjeta prepune su vizija, snova i izravnih komunikacija od Boga Njegovim izabranim glasnicima.
Novi zavjet nastavlja temu proročanstva, naglašavajući ispunjenje starozavjetnih proročanstava u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Sam Isus se smatra konačnim prorokom, svećenikom i kraljem, ispunjavajući mesijanska proročanstva i uspostavljajući novi savez s čovječanstvom. U Novom zavjetu uloga proročanstva nadilazi predviđanje budućih događaja i uključuje izgradnju, opomenu i utjehu za crkvu (1. Korinćanima 14,3).
Apostol Pavao u svojim poslanicama ranim kršćanskim zajednicama daje značajan uvid u ulogu proročanstva u novozavjetnoj crkvi. U 1. Korinćanima 12,7-11 Pavao navodi proročanstvo među duhovnim darovima koje daje Sveti Duh za opće dobro:
"Svakomu se daje očitovanje Duha za opće dobro. Jer jednomu se daje po Duhu kazivanje mudrosti, a drugome kazivanje znanja po istom Duhu, drugome vjera po istom Duhu, drugome darovi ozdravljenja jednim Duhom, drugome činjenje čudesa, trećemu proroštva, trećemu sposobnost razlikovanja duhova, trećemu razne vrste jezika, trećemu tumačenje jezika. Svi su oni opunomoćeni od strane jednog te istog Duha, koji svakome ponaosob dijeli kako hoće." (1. Korinćanima 12:7-11, ESV)
Pavao dalje razrađuje važnost proroštva u 1. Korinćanima 14, gdje potiče vjernike da "gorko žude za duhovnim darovima, osobito da možete prorokovati" (1. Korinćanima 14:1, ESV). On naglašava da proročanstvo služi izgradnji crkve, pružajući ohrabrenje i utjehu vjernicima (1. Korinćanima 14,3).
Zatim se postavlja pitanje: ako je proročanstvo bilo vitalni dar u ranoj crkvi, ostaje li ono i dalje relevantno i aktivno u modernoj crkvi? Postoji nekoliko perspektiva unutar kršćanske zajednice u vezi s nastavkom proroštva.
Cezacionizam je vjerovanje da su čudesni darovi Duha, uključujući proročanstva, prestali s apostolskim dobom. Zagovornici ovog gledišta tvrde da je svrha ovih darova bila potvrditi vjerodostojnost apostolske poruke i uspostaviti ranu crkvu. Nakon što je dovršen novozavjetni kanon, vjeruju da je potreba za takvim darovima nestala. Ovo se gledište često podupire tumačenjem 1. Korinćanima 13,8-10, gdje Pavao kaže:
"Ljubav nikada ne prestaje. Što se tiče proroštva, ona će proći; što se tiče jezika, oni će prestati; što se tiče znanja, ono će proći. Jer djelomično znamo i djelomično prorokujemo, ali kad dođe savršeno, djelomično proći će." (1. Korinćanima 13:8-10, ESV)
Cesacionisti tumače "savršeno" kao dovršenje novozavjetnog kanona, sugerirajući da djelomični darovi, uključujući proročanstva, više nisu potrebni.
S druge strane, kontinuacionizam je vjerovanje da su darovi Duha, uključujući proročanstvo, i dalje aktivni i relevantni u današnjoj crkvi. Kontinuacionisti tvrde da se "savršeno" spomenuto u 1. Korinćanima 13 odnosi na Kristov povratak i uspostavu Njegovog vječnog kraljevstva. Do tog vremena, oni vjeruju da crkva još uvijek zahtijeva izgradnju, ohrabrenje i utjehu koju pruža dar proroštva.
Ključni odlomak koji podupire kontinuacionističko gledište nalazi se u Djelima 2, gdje Petar, citirajući proroka Joela, izjavljuje:
„I u posljednjim danima bit će, kaže Bog, da ću izliti Duha svoga na svako tijelo, i vaši će sinovi i vaše kćeri proricati, i vaši će mladići imati viđenja, i vaši će starci sanjati snove; na svoje sluge i sluškinje u one ću dane izliti svoga Duha i oni će prorokovati." (Djela 2:17-18, ESV)
Petrova objava na dan Pedesetnice sugerira da izlijevanje Duha Svetoga i popratni dar proroštva nisu bili ograničeni na apostolsko doba, već da će se nastaviti kroz "posljednje dane", razdoblje koje se podrazumijeva da se proteže do Kristova povratka.
Osim biblijskih dokaza, crkvena povijest pruža brojne izvještaje o pojedincima koji su pokazali proročke darove. Na primjer, rani crkveni oci poput Ireneja i Tertulijana pisali su o nastavku proročanstva u svoje vrijeme. Tijekom stoljeća, različiti kršćanski pokreti i probuđenja izvještavali su o slučajevima proročke službe, dodatno podupirući kontinuacionističku perspektivu.
Iz nedenominacijske kršćanske perspektive, bitno je pristupiti temi suvremenog proročanstva s otvorenom i razboritošću. Dok prepoznajemo potencijal za istinsku proročku službu, jednako je važno biti oprezan prema lažnim prorocima i obmanjujućim objavama. Apostol Ivan daje vrijedne smjernice za testiranje proročkih poruka:
"Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer mnogi su lažni proroci izišli u svijet." (1. Ivanova 4:1, ESV)
Ivan potiče vjernike da procijene proročke poruke u odnosu na istinu Pisma i Kristov karakter. Vjerojatnije je da će proročanstva koja su u skladu s biblijskim učenjima i promiču izgradnju crkve biti istinita. Osim toga, plod prorokova života i službe trebao bi odražavati kvalitete istinskog Božjeg sluge, kao što je opisano u odlomcima kao što su Galaćanima 5:22-23 (plod Duha) i 1. Timoteju 3:1-7 (kvalifikacije za crkvene vođe).
Zaključno, Biblija pruža značajne dokaze za nastavak proročanstva kao duhovnog dara u crkvi. Iako postoje različita gledišta o ovoj temi, uravnotežen pristup koji cijeni i biblijski temelj i povijesno svjedočanstvo proročke službe može pomoći vjernicima da se snađu u ovom složenom pitanju. U konačnici, cilj proroštva, kao i sa svim duhovnim darovima, je izgraditi tijelo Kristovo i proslaviti Boga. Dok nastojimo razumjeti i prihvatiti ulogu proročanstva u modernoj crkvi, učinimo to s duhom poniznosti, razbora i duboke predanosti istini Božje Riječi.
