Postoje li iznimke od laganja prema Svetom pismu?

[kleros]

Laganje je složeno pitanje o kojem stoljećima raspravljaju teolozi, znanstvenici i vjernici. Biblija u mnogim dijelovima nedvojbeno osuđuje laž. Međutim, postoje slučajevi u Svetom pismu za koje se čini da predstavljaju iznimke, što dovodi do mnogih rasprava o moralnosti i etičnosti laganja u određenim kontekstima. Kao nedenominacijski kršćanski pastor, želio bih istražiti ovo pitanje temeljitim ispitivanjem biblijskih tekstova i načela.

Prvo, bitno je prepoznati da Biblija snažno naglašava važnost istine. Jedna od Deset zapovijedi izričito kaže: "Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega" (Izl 20,16, ESV). Ova zapovijed naglašava važnost istinoljubivosti u održavanju pravde i integriteta unutar zajednice. Izreke 12:22 također izjavljuju: "Lažljive su usne mrske Jahvi, a mile su mu one koje čine vjerno" (ESV). Ovi stihovi sugeriraju jasan stav protiv laganja.

Štoviše, sam Isus Krist je naglasio važnost istine. U Ivanu 14,6 Isus je objavio: "Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (ESV). Povezanost Isusa s istinom naglašava koliko je istina sastavni dio kršćanske vjere. Osim toga, u Ivanu 8:44, Isus opisuje đavla kao "oca laži", dodatno ilustrirajući da je laganje u suprotnosti s Božjom naravi i karakterom.

Međutim, usprkos tim snažnim upozorenjima protiv laganja, postoje određene priče u Bibliji u kojima su pojedinci lagali, a njihovi su postupci naizgled opravdani ili su rezultirali pozitivnim ishodom. Ovi primjeri pozivaju na dublje razmišljanje o tome postoje li iznimke od laganja prema Svetom pismu.

Jedan značajan primjer je priča o hebrejskim babicama u Izlasku 1. Faraon je naredio babicama, Šifri i Pui, da ubiju sve novorođene hebrejske dječake. Međutim, babice su se bojale Boga i nisu se pridržavale faraonovih naredbi. Kada ih je faraon ispitivao, lagale su rekavši: "Hebrejske žene nisu poput Egipćanki, jer su snažne i rađaju prije nego što im dođe babica" (Izlazak 1:19, ESV). Kao rezultat toga, Bog je dobro postupao s primaljama i one su bile blagoslovljene vlastitim obiteljima (Izl 1,20-21).

Drugi primjer je Rahab, prostitutka koja je sakrila izraelske uhode u Jerihonu. Kad je kralj Jerihona poslao ljude da uhvate uhode, Rahab je lagala rekavši da su uhode već napustile grad (Jošua 2,4-5). Njezini su postupci u konačnici pridonijeli pobjedi Izraelaca i padu Jerihona. Rahab je kasnije pohvaljena zbog svoje vjere u Hebrejima 11:31, "Vjerom Rahab prostitutka nije propala s onima koji su bili neposlušni, jer je prijateljski dočekala uhode" (ESV).

Ove priče postavljaju važna pitanja o etici laganja u situacijama kada su životi u pitanju ili kada se čini da laž služi većem dobru. Postupci hebrejskih babica i Rahab sugeriraju da možda postoje okolnosti u kojima laganje nije samo dopušteno nego i pohvalno.

Za bolje razumijevanje ovih iznimaka, korisno je razmotriti šire biblijsko načelo ljubavi i očuvanja života. Isus je sažeo Zakon i Proroke s dvije zapovijedi: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim" i "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" (Matej 22,37- 39, ESV). Ove zapovijedi naglašavaju važnost ljubavi i suosjećanja u etičkom donošenju odluka.

U slučaju hebrejskih babica i Rahab, njihove su laži bile motivirane željom da zaštite nedužne živote. Njihovo djelovanje usklađeno je s biblijskim načelom ljubavi prema bližnjemu i očuvanja života. Ovu perspektivu podupire koncept situacijske etike, koji sugerira da moralnost radnje ovisi o kontekstu i većem dobru kojem služi.

Dietrich Bonhoeffer, poznati kršćanski teolog i pastor, borio se sa sličnim etičkim dilemama tijekom Drugog svjetskog rata. Bonhoeffer je sudjelovao u zavjeri za ubojstvo Adolfa Hitlera, smatrajući da je potrebno spriječiti veće zlo. U svojoj knjizi "Etika," Bonhoeffer tvrdi da je krajnji kriterij za etičko donošenje odluka Božja volja, koja se otkriva kroz Isusa Krista. Ističe važnost odgovornog djelovanja i potrebu raspoznavanja Božje volje u složenim situacijama.

Bonhoefferova perspektiva može nam pomoći razumjeti postupke hebrejskih babica i Rahab. Njihove laži nisu bile motivirane sebičnom dobiti ili zlobom, već željom da zaštite i spase živote. U tim iznimnim slučajevima, njihovi su postupci bili u skladu s većim dobrom i Božjom voljom.

Ipak, ključno je ovoj temi pristupiti s oprezom. Snažna biblijska osuda laganja i povezivanja istine s Božjim karakterom ne treba se olako shvatiti. Iako mogu postojati iznimne okolnosti u kojima je laganje dopušteno, one bi trebale biti rijetke i pažljivo ih uočiti. Kršćani su pozvani biti ljudi istine, odražavajući Božji karakter u svojim riječima i djelima.

U situacijama u kojima se čini da je laganje jedina opcija, bitno je tražiti Božje vodstvo kroz molitvu i razmotriti šira biblijska načela ljubavi, pravde i očuvanja života. Također je korisno tražiti savjet od mudrih i zrelih vjernika koji mogu pružiti vodstvo i podršku.

U konačnici, pitanje postoje li iznimke od laganja prema Svetom pismu zahtijeva pažljivo razmatranje konteksta, motivacije i mogućih posljedica. Iako Biblija pruža primjere pojedinaca koji su lagali za veće dobro, ona također naglašava važnost istine i poštenja. Kršćani su pozvani upravljati ovim složenim etičkim dilemama s mudrošću, razborom i predanošću odražavanju Božjeg karaktera u svim aspektima svojih života.

Zaključno, iako Biblija oštro osuđuje laganje, postoje iznimni slučajevi u kojima se laganje opisuje kao služenje većem dobru i naizgled se odobrava. Ovi primjeri, kao što su postupci hebrejskih babica i Rahab, sugeriraju da mogu postojati rijetke okolnosti u kojima je laganje dopušteno. Međutim, takvim situacijama treba pristupiti s oprezom, molitvom i predanošću širim biblijskim načelima ljubavi, pravde i očuvanja života. Kao Kristovi sljedbenici, pozvani smo biti ljudi istine, nastojeći odražavati Božji karakter u svemu što radimo.