Odličan film gledao sam ga po istinitoj priči. A sad ću da vam ispričam dve priče koje su se desile u Americi pre par godina,bilo je to i na televiziji i u novinama. Prva priča je zaboravio sam ime grada uglavnom Crnačka Baptistička Crkva znate da tamo postoje samo crkve gde idu crnci.Jednog dana kada nije bila služba već nedeljno proučavanje bilo je oko 20 vernika u crkvi i ušao je jedan mladić belac i seo na stolice u crkvi. Kada su ovi počeli pojedinačno da se mole na glas jedan za drugim kao što je običaj i u nekim našim crkvama ovaj mladić belac izvadi oružje i sve ih pobije. Kada ga je policija uhapsila rekao je da ih je ubio samo zato što su crnci i da je on rasista, totalno glupa priča ali 20 ljudi mrtvo. Druga priča je isto u nekoj crkvi ovoga puta u Teksasu isti scenario molitva dolazi čovek u crkvu i tokom molitve počinje da puca po vernicima. Samo što ovoga puta su verni iz crkve ubili njega jer su svi muškarci pa čak i neke žene bile naoružane što im zakon u toj državi dozvoljava.Ishod na kraju priče jedan mrtav napadač i par ranjenih vernika srećom svi su preživeli.
Smatra li se tjeskoba grijehom prema Bibliji?
-
Iskustvo tjeskobe čest je aspekt ljudskog života i nešto je s čime se mnogi ljudi bore u različitim trenucima. Pitanje smatra li se tjeskoba grijehom prema Bibliji duboko je i osjetljivo jer dotiče raskrižje mentalnog zdravlja i duhovnog života. Da bismo istražili ovo pitanje, moramo proniknuti u prirodu tjeskobe, biblijska učenja i šire kršćansko razumijevanje grijeha i ljudskog iskustva.
Prvo, važno je razumjeti što je anksioznost. Anksioznost je prirodni emocionalni odgovor na stres ili percipirane prijetnje. Može se očitovati kao zabrinutost, strah ili strepnja u vezi s budućim događajima ili situacijama. Iako anksioznost ponekad može biti iscrpljujuća, ona je također dio normalnog raspona ljudskih emocija. U tom smislu, doživljavanje tjeskobe nije samo po sebi grešno; nego je to odraz naše ljudske ranjivosti i konačnosti.
Biblija govori o tjeskobi u nekoliko odlomaka, često potičući vjernike da se pouzdaju u Boga i da ih ne izjedaju brige. Jedan od najčešće citiranih odlomaka je iz Govora na gori, gdje Isus poučava o tjeskobi u Mateju 6:25-34. On kaže: "Zato vam kažem, ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti ili piti, niti za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život veći od hrane, a tijelo više od odjeća?" (Matej 6:25, ESV). Isus umiruje svoje sljedbenike ukazujući na Božju brigu za stvorenje, potičući ih da najprije traže kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve će im se to dodati (Matej 6,33).
Ovaj odlomak ne osuđuje sam osjećaj tjeskobe, već potiče pomak fokusa sa svjetovnih briga na božansko povjerenje. Isus shvaća da nas briga može odvratiti od naših duhovnih prioriteta i spriječiti naš odnos s Bogom. Poziv nije poreći tjeskobu, već odgovoriti na nju s vjerom i pouzdanjem u Božju opskrbu.
Filipljanima 4,6-7 također daje smjernice za rješavanje tjeskobe: "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvaljivanjem očitujte svoje želje Bogu. I mir Božji koji nadilazi svaki razum , čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu." Ovdje apostol Pavao potiče vjernike da svoje tjeskobe iznesu Bogu u molitvi, sugerirajući da se tjeskoba može preobraziti kroz odnos s Bogom koji karakteriziraju molitva i zahvalnost.
Biblijska perspektiva tjeskobe naglašava oslanjanje na Boga i zajednicu, a ne izolaciju. Potiče vjernike da traže Božji mir, koji je opisan kao onaj koji nadilazi svako razumijevanje, što pokazuje da ne ovisi o promjenjivim okolnostima, već o povjerenju u Božju nepromjenjivu prirodu.
S teološkog stajališta, grijeh se često definira kao sve što nas odvaja od Boga ili nedostiže Njegovu slavu (Rimljanima 3,23). Anksioznost, sama po sebi, ne odgovara ovoj definiciji. To je prirodno emocionalno stanje koje može nastati iz različitih uzroka, uključujući biološke, psihološke i situacijske čimbenike. Međutim, način na koji reagiramo na tjeskobu može imati duhovne implikacije. Ako nas tjeskoba navodi da ne vjerujemo Bogu, zanemarimo svoj duhovni život ili naštetimo našim odnosima s drugima, to može postati duhovni problem koji treba riješiti.
Kršćanska literatura nudi različite uvide u upravljanje tjeskobom na način koji je u skladu s vjerom. Na primjer, u "Problemu tjeskobe", teolog Reinhold Niebuhr raspravlja o tome kako je tjeskoba neizbježan dio ljudskog stanja zbog naše svijesti o našoj slobodi i našim ograničenjima. Niebuhr predlaže da, iako ne možemo eliminirati tjeskobu, možemo njome upravljati kroz vjeru, prepoznajući svoju ovisnost o Bogu i prihvaćajući Njegovu milost.
Štoviše, prakticiranje sabranosti i meditacije o Svetom pismu može biti korisno. Na primjer, bavljenje Psalmima pruža bogat izvor za izražavanje i obradu emocija, uključujući tjeskobu. Psalam 94,19 kaže: "Kad su brige srca moga mnoge, utjehe tvoje vesele dušu moju." Ovaj stih ističe transformativnu snagu Božje prisutnosti i utjehe usred tjeskobe.
Podrška zajednice također je ključna u upravljanju tjeskobom. Rana crkva je opisana kao zajednica koja je nosila terete jedna druge (Galaćanima 6:2), a ovo načelo ostaje relevantno i danas. Dijeljenje naših borbi s pouzdanim prijateljima, mentorima ili savjetnicima može pružiti ohrabrenje i perspektivu, podsjećajući nas da nismo sami u svojim iskustvima.
Ukratko, Biblija ne označava iskustvo tjeskobe kao grijeh. Umjesto toga, priznaje stvarnost tjeskobe i nudi put prema miru i povjerenju u Boga. Ono potiče vjernike da svoje brige iznesu Bogu u molitvi, da traže Njegovo kraljevstvo i pravednost i da se oslanjaju na Njegovu opskrbu i mir. Tjeskoba, kada joj se pristupi s vjerom, može postati prilika za duhovni rast i dublje oslanjanje na Boga.
Naposljetku, upravljanje tjeskobom iz kršćanske perspektive uključuje prepoznavanje tjeskobe kao dijela ljudskog iskustva, traženje Božjeg vodstva i mira te sudjelovanje u zajednicama koje ga podržavaju. Čineći to, svoju tjeskobu možemo pretvoriti u priliku da produbimo svoje povjerenje u Božju vjernost i brigu.
