Kako Biblija definira ogovaranje?

[kleros]

Ogovaranje je sveprisutno pitanje koje je zabrinjavalo zajednice i pojedince kroz povijest. Biblija se opširno bavi ogovaranjem, pružajući jasne smjernice o tome kako se ono definira i zašto se smatra štetnim. Da bismo razumjeli kako Biblija definira ogovaranje, moramo istražiti različite odlomke i učenja koja rasvjetljavaju prirodu ogovaranja, njegove posljedice i etičke imperative za kršćane da ga izbjegavaju.

U Bibliji se ogovaranje često opisuje kao prazne priče ili glasine o drugima, obično uključujući detalje koji nisu potvrđeni kao istiniti. Karakterizira ga namjera narušavanja nečijeg ugleda, sijanja razdora ili širenja nepotrebnih i često štetnih informacija. Knjiga izreka nudi nekoliko uvida u prirodu ogovaranja. Mudre izreke 16:28 kažu: "Izopačena osoba izaziva svađu, a ogovarač razdvaja bliske prijatelje." Ovaj stih naglašava destruktivan učinak ogovaranja, naglašavajući njegovu ulogu u stvaranju podjela i sukoba među ljudima.

Nadalje, Mudre izreke 11:13 kažu: "Ogovaranje izdaje povjerenje, a pouzdana osoba čuva tajnu." Ovdje se ogovaranje suprotstavlja pouzdanosti, što ukazuje na to da se na one koji ogovaraju gleda kao na nepouzdane i nelojalne. Ova izdaja povjerenja može oštetiti odnose i narušiti povjerenje koje je temelj svake zajednice.

Novi zavjet se također bavi ogovaranjem, posebno u Pavlovim poslanicama. U 2. Korinćanima 12,20, Pavao izražava svoju zabrinutost zbog ponašanja korintske crkve, rekavši: "Jer bojim se da vas, kad dođem, ne nađem onakvima kakve bih htio da budete, a ni vi mene ne zateknete onakva kakvoga ste želim da budem. Bojim se da bi moglo doći do razdora, ljubomore, napadaja bijesa, sebične ambicije, klevete, ogovaranja, arogancije i nereda." Ovdje je ogovaranje navedeno među drugim grešnim ponašanjima koja remete jedinstvo i sklad crkvene zajednice.

Nadalje, u 1. Timoteju 5:13, Pavao upozorava na opasnosti besposličarenja, osobito među mladim udovicama, rekavši: "Osim toga, one steknu naviku biti besposlene i hodati od kuće do kuće. I ne samo da postaju besposlice , ali i zauzete osobe koje pričaju gluposti, govoreći ono što ne bi smjele." Izraz "zauzeta" usko je povezan s ogovaranjem, jer uključuje miješanje u tuđe poslove i širenje nepotrebnih informacija.

Biblija ne samo da definira ogovaranje, već daje i smjernice kako ga izbjeći. Efežanima 4:29 savjetuje: "Neka iz vaših usta ne izlazi nikakva ružna riječ, nego samo ona koja pomaže u izgradnji drugih prema njihovim potrebama, kako bi koristila onima koji slušaju." Ovaj stih potiče vjernike da govore na načine koji su poučni i korisni, umjesto da se upuštaju u štetne ili destruktivne govore.

Jakovljeva 1:26 dalje naglašava važnost kontroliranja vlastitog govora, navodeći: "Oni koji se smatraju religioznima, a opet ne drže čvrsto na uzdi svoj jezik, varaju sami sebe i njihova je vjera bezvrijedna." Ova snažna opomena naglašava važnost govora u kršćanskom životu i potrebu vježbanja samokontrole kako bi se izbjeglo ogovaranje.

Osim biblijskih referenci, kršćanska se literatura također bavila pitanjem ogovaranja. Na primjer, u svojoj knjizi "Respektabilni grijesi: Suočavanje s grijesima koje toleriramo", Jerry Bridges govori o ogovaranju kao jednom od "respektabilnih" grijeha koje kršćani često zanemaruju ili opravdavaju. Bridges ističe da je ogovaranje ozbiljna uvreda koja može nanijeti značajnu štetu, te poziva vjernike da pažljivo preispitaju svoja srca i riječi.

Još jedno relevantno djelo je "The Screwtape Letters" C.S. Lewisa, gdje stariji demon Screwtape savjetuje svog nećaka Wormwooda kako da zavede ljude na krivi put. U jednom od pisama, Screwtape naglašava suptilnost grijeha poput ogovaranja, sugerirajući da oni mogu biti posebno učinkoviti u potkopavanju odnosa i zajednica. Ovaj izmišljeni, ali pronicljivi prikaz naglašava podmuklu prirodu ogovaranja i njegov potencijal da uzrokuje duhovnu štetu.

Kako bi izbjegli ogovaranje, kršćani su pozvani njegovati vrline kao što su ljubav, dobrota i samokontrola. Apostol Pavao, u svojoj poslanici Galaćanima, navodi plodove Duha, koji uključuju "ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrotu, dobrotu, vjernost, blagost i samosvladavanje" (Galaćanima 5:22-23) . Ove su kvalitete bitne za poticanje zajednice u kojoj se ogovaranje ne tolerira i u kojoj su pojedinci predani međusobnoj izgradnji.

Praktično govoreći, izbjegavanje ogovaranja zahtijeva namjernost i oprez. To uključuje vođenje računa o našim razgovorima i motivima koji stoje iza naših riječi. Prije nego što podijelimo informacije o nekom drugom, trebali bismo se zapitati jesu li to istinite, potrebne i ljubazne. Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja ne, bolje je suzdržati se od govora.

Štoviše, rješavanje tračeva unutar zajednice uključuje stvaranje kulture odgovornosti i podrške. Voditelje i članove treba poticati da govore protiv ogovaranja i promiču zdravu, konstruktivnu komunikaciju. To se može postići poučavanjem, modeliranjem pozitivnog ponašanja i pružanjem prilika za otvoren i iskren dijalog.

Zaključno, Biblija ogovaranje definira kao štetan i destruktivan govor koji izdaje povjerenje i sije razdor. Osuđuje se i u Starom i u Novom zavjetu, a vjernici su pozvani izbjegavati ga tako što će vježbati samokontrolu i govoriti na način koji poučava druge. Uzgajanjem ploda Duha i njegovanjem kulture odgovornosti, kršćani mogu raditi na uklanjanju ogovaranja i izgradnji snažnijih zajednica s više ljubavi.

[piramida4]

dal u ogovaranje spada
kad ja govorim
ISTINU koja se desila?