Zašto je Bog smatrao Adama i Evu odgovornima za jelo zabranjenog voća?
-
U početnim poglavljima Postanka susrećemo se s jednim od najdubljih i najvažnijih trenutaka u cijeloj biblijskoj pripovijesti: izvještaj o Adamu i Evi i zabranjenom voću. Ova priča, koja je temelj judeo-kršćanskog razumijevanja čovječanstva, grijeha i otkupljenja, postavlja značajno pitanje: Zašto je Bog smatrao Adama i Evu odgovornima za jelo zabranjenog voća?
Da bismo to razumjeli, moramo proniknuti u prirodu Božje zapovijedi, značaj slobodne volje, posljedice neposluha i sveobuhvatnu pripovijest o Božjoj pravdi i milosrđu.
Priroda Božje zapovijedi
U Postanku 2:16-17, Bog daje jasnu zapovijed Adamu: "I Gospodin Bog zapovjedi čovjeku govoreći: 'Smiješ jesti sa svakog drveta u vrtu, osim sa stabla spoznaje dobra i zla nemoj jesti, jer onog dana kad jedeš od njega sigurno ćeš umrijeti.'" Ova je zapovijed jasna i nedvosmislena. Postavlja granicu unutar obilne slobode koju je Bog osigurao u Edenskom vrtu.
Zapovijed nije proizvoljna nego je ukorijenjena u Božjoj mudrosti i ljubavi. Služi kao test poslušnosti i povjerenja. Dajući Adamu i Evi slobodu izbora, Bog poštuje njihovu slobodu izbora i sposobnost donošenja moralnih odluka. Drvo spoznaje dobra i zla predstavlja izbor da se pouzdaju u Božju definiciju dobra i zla ili da prigrabe autonomiju da ih sami definiraju.
Značaj slobodne volje
Slobodna volja je ključni aspekt onoga što znači biti stvoren na sliku Božju (Postanak 1:26-27). To je sposobnost donošenja odluka koje odražavaju moralne i duhovne dimenzije. Bez slobodne volje ljubav, povjerenje i poslušnost bili bi besmisleni. Bog je želio odnos s čovječanstvom koji je iskren i dobrovoljan, a ne prisilan.
Postavivši stablo u vrt i zapovjedivši Adamu i Evi da ne jedu s njega, Bog im je pružio priliku da ispolje svoju slobodnu volju. Taj izbor bio je bitan za njihov moralni i duhovni razvoj. Bio je to poziv na povjerenje u Božju dobrotu i mudrost, a ne na njihovo razumijevanje.
Čin neposluha
Kada zmija, opisana kao lukavija od bilo koje druge poljske zvijeri (Postanak 3,1), iskušava Evu, ona iskrivljuje Božju zapovijed i sije sumnju u Božju dobrotu. On kaže: "Nećete sigurno umrijeti. Jer Bog zna da će vam se oči otvoriti kad budete jeli od toga, i bit ćete kao Bog, poznavajući dobro i zlo" (Postanak 3,4-5). Ova obmana navodi Evu da posumnja u Božje motive i pouzdanost.
Evina odluka da pojede voće i Adamov kasniji izbor da učini isto bili su činovi neposluha. To nisu bile samo pogreške, već namjerni izbori protiv Božje jasne zapovijedi. Ova neposlušnost bila je tvrdnja njihove volje nad Božjom voljom, želja da budu autonomni i samodostatni.
Posljedice neposluha
Posljedice Adamove i Evine neposlušnosti bile su trenutne i dalekosežne. Postanak 3:7 opisuje kako su im se otvorile oči i shvatili da su goli, što je dovelo do srama i straha. Pokušali su se sakriti od Boga, ukazujući na prekinut odnos sa svojim Stvoriteljem.
Božji odgovor na njihovu neposlušnost uključuje izricanje presude koja ne utječe samo na Adama i Evu nego na cijelo stvorenje (Postanak 3,14-19). Ove presude uvode bol, muku i smrtnost u ljudsko iskustvo. Tlo je prokleto, a harmoničan odnos između čovjeka i prirode narušen.
Međutim, te presude nisu isključivo kaznene. Oni također služe kao sredstvo milosti, potičući čovječanstvo da prepozna svoju potrebu za Bogom i njegovim otkupiteljskim planom. Obećanje o budućem Otkupitelju, nagoviješteno u Postanku 3,15, otkriva Božju namjeru da obnovi i pomiri.
Božja Pravda i Milosrđe
Božje držanje Adama i Eve odgovornima odraz je Njegove pravde i Njegove predanosti pravednosti. Grijeh ne može proći neriješeno jer je kršenje Božje svete prirode i moralnog poretka koji je On uspostavio. Smatrajući ih odgovornima, Bog podržava integritet svoje riječi i moralno tkivo stvaranja.
Istovremeno, Božje djelovanje prožeto je milosrđem. Dok su Adam i Eva protjerani iz edenskog vrta, ovaj čin ih sprječava da jedu sa stabla života i da zauvijek žive u stanju grijeha i odvojenosti od Boga (Postanak 3:22-24). Božja opskrba odjećom za njih (Postanak 3,21) nježan je čin brige, pokrivajući njihovu sramotu i ukazujući na buduće osiguranje pravednosti kroz Krista.
Teološke implikacije
Izvještaj o Adamovoj i Evinoj neposlušnosti i kasnijoj odgovornosti ima duboke teološke implikacije. Ističe ozbiljnost grijeha i stvarnost ljudske slobodne volje. Naglašava potrebu za Spasiteljem koji se može pozabaviti korijenskim problemom grijeha i vratiti čovječanstvu ispravan odnos s Bogom.
Apostol Pavao razmišlja o tome u Rimljanima 5,12-21, gdje suprotstavlja Adamovu neposlušnost Kristovoj poslušnosti. Kroz Adamovu neposlušnost, grijeh je ušao u svijet, donoseći smrt i osudu. Nasuprot tome, kroz Kristovu poslušnost, milost i pravednost su dostupne svima koji vjeruju. Ova paralela naglašava otkupiteljski luk Svetog pisma, od pada u Postanku do otkupljenja u Kristu.
Zaključak
Smatrajući Adama i Evu odgovornima za jelo zabranjenog voća, Bog nije bio hirovit ili nepravedan. Umjesto toga, On je podržavao moralni poredak koji je uspostavio, poštujući dar slobodne volje i pripremajući pozornicu za svoj plan otkupljenja. Njihova odgovornost služi kao podsjetnik na ozbiljnost grijeha, važnost poslušnosti i dubinu Božje milosti i milosrđa.
Priča o Adamu i Evi nije samo drevna pripovijest već zrcalo koje odražava naša vlastita iskustva iskušenja, izbora i potrebe za iskupljenjem. Poziva nas da se pouzdamo u Božju mudrost, da prepoznamo posljedice svojih djela i da prigrlimo otkupljenje koje nudi Isus Krist. Na taj način izvještaj o zabranjenom voću nastavlja govoriti s nama, pozivajući nas na dublji odnos s našim Stvoriteljem.
