Odličan film gledao sam ga po istinitoj priči. A sad ću da vam ispričam dve priče koje su se desile u Americi pre par godina,bilo je to i na televiziji i u novinama. Prva priča je zaboravio sam ime grada uglavnom Crnačka Baptistička Crkva znate da tamo postoje samo crkve gde idu crnci.Jednog dana kada nije bila služba već nedeljno proučavanje bilo je oko 20 vernika u crkvi i ušao je jedan mladić belac i seo na stolice u crkvi. Kada su ovi počeli pojedinačno da se mole na glas jedan za drugim kao što je običaj i u nekim našim crkvama ovaj mladić belac izvadi oružje i sve ih pobije. Kada ga je policija uhapsila rekao je da ih je ubio samo zato što su crnci i da je on rasista, totalno glupa priča ali 20 ljudi mrtvo. Druga priča je isto u nekoj crkvi ovoga puta u Teksasu isti scenario molitva dolazi čovek u crkvu i tokom molitve počinje da puca po vernicima. Samo što ovoga puta su verni iz crkve ubili njega jer su svi muškarci pa čak i neke žene bile naoružane što im zakon u toj državi dozvoljava.Ishod na kraju priče jedan mrtav napadač i par ranjenih vernika srećom svi su preživeli.
Kako se pojedinci mogu oduprijeti porivu za osvetom u situacijama nepravde?
-
U carstvu osobne etike, poriv za osvetom kada je nepravda duboko ukorijenjena i prirodna ljudska sklonost. Ipak, kao Kristovi sljedbenici, pozvani smo na drugačiji put – put obilježen opraštanjem, pomirenjem i ljubavlju. Suočeni s nepravdom, odupiranje porivu za osvetom nije samo stvar snage volje, već duboko duhovno putovanje ukorijenjeno u razumijevanju Božjeg karaktera i Njegovih zapovijedi nama.
Razumijevanje osvete i njezine privlačnosti
Na osvetu se često gleda kao na način da se ispravi nepravda; doživljava se kao sredstvo za uspostavljanje ravnoteže i osiguravanje pravde. Ta želja može biti izrazito jaka, posebno kada je uvreda teška ili osobna. Međutim, Biblija daje jasne smjernice o ovom pitanju. Rimljanima 12:19 kaže: "Ne osvećujte se, dragi moji prijatelji, nego ostavite mjesta Božjem gnjevu, jer je pisano: 'Moje je da se osvetim; ja ću uzvratiti', govori Gospodin." Ovaj stih ne samo da nam zapovijeda da se suzdržimo od osvete, već nas također podsjeća da konačna pravda pripada Bogu, a ne nama samima.
Isusov primjer
Život i učenja Isusa Krista nude najsnažnije svjedočanstvo protiv duha osvete. Kad su ga grdili, On nije grdio zauzvrat; kada je patio, nije prijetio, nego se nastavio povjeravati Onome koji pravedno sudi (1 Pt 2,23). Kristov odgovor na nepravdu – koji je kulminirao u Njegovoj molitvi: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine" (Luka 23:34) dok je bio razapet - predstavlja primjer odgovora koji On želi od svojih sljedbenika.
Transformativno opraštanje
Jedna od ključnih strategija za odupiranje osveti je prakticiranje opraštanja. Ovo nije potvrda nepravde ili znak slabosti, već namjeran izbor da se prijestupnik oslobodi duga koji nam duguje. Opraštanje može biti jako teško, ali je i oslobađajuće. Oslobađa nas iz otrovnog kruga ljutnje i odmazde. U Mateju 18,21-22 Petar pita Isusa koliko puta treba oprostiti nekome tko sagriješi protiv njega, predlažući broj sedam. Isus odgovara: "Ne kažem ti sedam puta, nego sedamdeset i sedam puta." Ovaj odgovor naglašava bezgraničnu prirodu kršćanskog oprosta.
Traženje pravde pravednim sredstvima
Odupiranje osveti ne podrazumijeva pasivno prihvaćanje nepravde. Kršćani su pozvani tražiti pravdu, ali ona se mora postići pravednim sredstvima. To uključuje zalaganje za istinu i poštenje uz održavanje duha ljubavi i mira. Mihej 6:8 nas upućuje: "Pokazao ti je, o smrtniče, što je dobro. A što Jahve traži od tebe? Da postupaš pravedno i da ljubiš milosrđe i da hodiš ponizno sa svojim Bogom." Naša težnja za pravdom uvijek bi trebala biti umjerena milosrđem i poniznošću, odražavajući naše krajnje povjerenje u Božju suverenu pravdu.
Uloga zajednice i podrške
Odupiranje nagonu za osvetom može biti posebno izazovno kada se suočite sami. Podrška vjerske zajednice može biti neprocjenjiva u ovoj borbi. Suvjernici mogu ponuditi molitvu, savjet i odgovornost, pomažući nam da živimo svoju predanost Kristovom ponašanju. Galaćanima 6:2 govori nam da "nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti Kristov zakon." Podnoseći jedni druge u ljubavi, možemo pomoći jedni drugima da prevladaju prirodnu sklonost prema osveti.
Njegovanje srca mira
Razvijanje osobnih navika koje njeguju srce mira i zadovoljstva također može pomoći u odupiranju osveti. Redovita molitva, meditacija o Svetom pismu i druge duhovne discipline pomažu uskladiti naša srca s Božjim srcem. Filipljanima 4:8 potiče nas da razmišljamo o svemu što je istinito, plemenito, ispravno, čisto, ljupko, divljenja vrijedno, izvrsno ili hvale vrijedno. Usredotočujući svoj um na te stvari, možemo ojačati svoju odlučnost da postupamo pravedno i volimo milosrđe.
Zaključak
Zaključno, odupiranje porivu za osvetom je složen, ali vitalan aspekt kršćanskog učeništva. Zahtijeva duboku predanost Isusovim učenjima i primjeru, spremnost na opraštanje i aktivnu težnju za pravdom koja odražava Božji karakter. Oslanjajući se na podršku naše vjerske zajednice i njegovajući osobne duhovne discipline, možemo nadvladati prirodnu želju za osvetom i živjeti radikalni, kontrakulturni poziv evanđelja da volimo i opraštamo čak i svojim neprijateljima. Taj put, iako često težak, vodi do istinskog mira i pomirenja, kako s drugima tako i u nama samima, te nas u konačnici usklađuje s Božjom voljom za pravedan i milosrdan svijet.
