Zašto je Bog dao prednost Jakovu nego Ezavu?
-
Priča o Jakovu i Ezavu, koja se nalazi u Knjizi Postanka, fascinantna je i složena pripovijest koja je stoljećima intrigirala teologe, znanstvenike i vjernike. To što je Bog dao prednost Jakovu nad Ezavom nije samo ključni trenutak u pripovijesti iz Postanka, već i duboka teološka izjava koja odjekuje kroz cijelo Sveto pismo. Da bismo razumjeli zašto je Bog dao prednost Jakovu nad Ezavom, moramo proniknuti u biblijski tekst, istražiti kulturni i povijesni kontekst i razmotriti teološke implikacije.
Biblijska pripovijest
Priča o Jakovu i Ezavu počinje u Postanku 25. Rebeka, Izakova žena, začeće blizance nakon dugog razdoblja neplodnosti. Čak i prije rođenja, blizanci se bore u njezinoj utrobi, što je navelo Rebeku da potraži Božje vodstvo. Božji odgovor govori:
"Dva naroda su u tvojoj utrobi, i dva naroda iznutra će ti biti odvojena; jedan će narod biti jači od drugoga, i stariji će služiti mlađima." (Postanak 25:23, NIV)
Ovo proročanstvo postavlja pozornicu za dramu koja se odvija između Jakova i Ezava. Ezav, prvorođenac, vješt je lovac, čovjek polja, dok je Jakov opisan kao miran čovjek, koji živi u šatorima. Narativ uskoro otkriva obiteljsku dinamiku u kojoj Izak daje prednost Ezavu, a Rebeka Jakovu.
Pravo rođenja i blagoslov
Napetost između braće dolazi do vrhunca zbog pitanja prvorodstva i blagoslova. U drevnoj bliskoistočnoj kulturi, pravo rođenja bila je značajna privilegija koja je uključivala dvostruki dio nasljedstva i vodstvo obitelji. Ezav, u trenutku slabosti i gladi, prodaje svoje prvorodstvo Jakovu za zdjelu variva (Postanak 25:29-34). Ovaj čin prezira njegovog prvorodstva ukazuje na Ezavov nedostatak duhovnog razlučivanja i cijenjenja za ono što je sveto.
Kasnije, u Postanku 27, Jakov uz pomoć svoje majke Rebeke vara svog oca Izaka i prima blagoslov namijenjen Ezavu. Ovaj blagoslov nije bio samo očinska želja nego proročka objava koja je nosila božanski autoritet. Izakov blagoslov nad Jakovom uključivao je obećanja blagostanja, vladavine i blagoslova za one koji ga blagoslivljaju i prokletstva za one koji ga proklinju (Postanak 27:28-29).
Božanski suverenitet i ljudska odgovornost
Da bismo razumjeli zašto je Bog dao prednost Jakovu nad Ezavom, moramo razmotriti međuigru božanske suverenosti i ljudske odgovornosti. Apostol Pavao govori upravo o ovom pitanju u svojoj poslanici Rimljanima:"Pa ipak, prije nego što su blizanci bili rođeni ili učinili bilo što dobro ili loše - kako bi Božja namjera u izboru mogla opstati: ne po djelima, nego po onome koji poziva - rečeno joj je: 'Stariji će služiti mlađem.' pisano je: 'Jakova sam volio, a Ezava sam mrzio.'" (Rimljanima 9:11-13, NIV)
Pavao naglašava da je Božji izbor Jakova umjesto Ezava napravljen prije njihova rođenja, naglašavajući doktrinu izbora. Taj se izbor nije temeljio na njihovim djelima ili zaslugama, već na Božjoj suverenoj volji i namjeri. Izraz "Jakova sam volio, a Ezava sam mrzio" (Malahija 1:2-3) odražava hebrejski idiom koji izražava sklonost, a ne emocionalnu mržnju. Označava Božji suvereni izbor da djeluje preko Jakova kako bi ispunio svoja zavjetna obećanja.
Lik Jakova i Ezava
Dok je Božji izbor ukorijenjen u Njegovoj suverenoj volji, likovi Jakova i Ezava također igraju ulogu u pripovijesti. Ezavova impulzivna i profana priroda suprotstavljena je Jakovljevoj odlučnosti i duhovnoj ambiciji. Hebrejima 12:16-17 upozorava vjernike da ne budu poput Ezava, koji je opisan kao "bezbožnik" jer je prodao svoje prvorodstvo i kasnije tražio blagoslov sa suzama, ali nije pronašao mjesta za pokajanje.
Jakov, unatoč svojim manama i prijevarnim postupcima, pokazuje duboku želju za Božjim blagoslovom i zavjetnim obećanjima. Njegovo je putovanje putovanje transformacije, obilježeno susretima s Bogom koji mijenjaju njegov karakter i sudbinu. U Betelu, Jakov sanja o ljestvama koje sežu do neba i prima Božje obećanje o zemlji, potomstvu i blagoslovu (Postanak 28:10-22). Kasnije se hrva s Bogom u Penielu i preimenovan je u Izrael, što označava njegovu borbu i pobjedu s Bogom (Postanak 32:22-32).
Teološke implikacije
Prednost Jakova nad Ezavom nosi duboke teološke implikacije. Ističe načelo da Božje namjere i planovi nisu ograničeni ljudskim konvencijama ili očekivanjima. Božji izbor temelji se na Njegovoj milosti i suverenoj volji, a ne na ljudskim zaslugama ili postignućima. Ova se tema ponavlja u cijelom Svetom pismu, podsjećajući vjernike da su spasenje i blagoslov darovi milosti, a ne nagrada za djela (Efežanima 2,8-9).
Štoviše, priča o Jakovu i Ezavu naglašava tajnu Božjih putova. Kao što Izaija 55:8-9 izjavljuje:
„Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi“, govori Gospodin. "Kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli."
Božji izbor Jakova, mlađeg i naizgled manje vjerojatnog kandidata, odražava Njegov obrazac korištenja slabih i malo je vjerojatno da će ostvariti Njegovu svrhu. To je vidljivo u životima drugih biblijskih ličnosti poput Davida, najmlađeg Jišajevog sina, i Marije, skromne djevojke odabrane da rodi Mesiju.
Zaključak
U konačnoj analizi, Božja prednost prema Jakovu u odnosu na Ezava je dokaz Njegove suverene milosti i božanskog izbora. Dovodi u pitanje ljudske predodžbe o poštenju i zaslugama, podsjećajući nas da su Božji putovi viši i da su Njegovi ciljevi u konačnici za naše dobro i Njegovu slavu. Jakovljeva transformacija iz varalice u oca dvanaest izraelskih plemena ilustrira otkupiteljsku snagu Božje milosti i ispunjenje Njegovih zavjetnih obećanja.
Priča o Jakovu i Ezavu poziva nas da se pouzdamo u Božju suverenu volju, ozbiljno tražimo Njegov blagoslov i prigrlimo otajstvo Njegove milosti. Poziva nas da prepoznamo da Božje nakane nadilaze ljudsko razumijevanje i da je Njegov izbor izraz Njegove bezgranične ljubavi i milosrđa. Dok razmišljamo o ovoj dubokoj pripovijesti, neka nas se ohrabri da težimo dubljem odnosu s Bogom, znajući da su njegovi planovi za nas ukorijenjeni u Njegovoj vječnoj i nepromjenjivoj ljubavi.
