Priča o Josipu, koja se nalazi u Knjizi Postanka, jedna je od najzanimljivijih pripovijesti u Bibliji. Proteže se od Postanka 37 do Postanka 50, detaljno opisujući putovanje mladića koji doživljava nevjerojatne uspone i razorne padove, samo da bi se pojavio kao lik velike mudrosti i suosjećanja. Josipova priča nije samo priča o osobnom trijumfu, već i duboka lekcija o vjeri, oprostu i Božjoj providnosti.
Josip je predstavljen kao jedanaesti Jakovljev sin i prvi sin Rahele, Jakovljeve voljene žene. Josip je od početka bio odvojen od svoje braće, ne samo zato što je Jakovljev omiljeni sin, već i zbog snova koje ima, koji sugeriraju da će jednog dana vladati svojom obitelji. Jakovljevo favoriziranje simbolizira "bojni kaput" (Postanak 37,3, KJV) koji daje Josipu, dar koji pogoršava ljubomoru njegove braće.
Josipovi snovi dodatno raspiruju zavist njegove braće. U jednom snu, on vidi sebe i svoju braću kako vezuju snopove u polju, a njegov snop stoji uspravno dok mu se njihovi klanjaju (Postanak 37:7). U drugom snu, sunce, mjesec i jedanaest zvijezda mu se klanjaju (Postanak 37:9). Ovi su snovi proročanski, ukazujući na to da će Josip imati položaj autoriteta nad svojom obitelji. Međutim, njegova braća to tumače kao oholost i ljute se.
Njihova ljubomora doseže točku ključanja kada se urote da ubiju Josipa. Ruben, najstariji brat, nagovara ih da umjesto toga Josipa bace u jamu, namjeravajući ga kasnije spasiti. Međutim, dok je Ruben odsutan, druga braća prodaju Josipa karavanu Ismaelaca za dvadeset srebrnjaka (Postanak 37:28). Braća zatim prevare svog oca, Jakova, umočivši Josipov kaput u kozju krv i dajući mu ga, navodeći Jakova da povjeruje da je divlja životinja ubila Josipa.
Josip je odveden u Egipat i prodan Potifaru, faraonovu službeniku i zapovjedniku straže. Unatoč teškim okolnostima u kojima se nalazio, Josip ostaje vjeran Bogu, a njegova čestitost i marljivost stječu mu naklonost. Potifar mu povjerava upravljanje svojim kućanstvom. Međutim, Potifarova žena lažno optužuje Josipa da ju je pokušao zavesti nakon što je opetovano odbio njezino udvaranje. Kao rezultat toga, Josip je zatvoren.
Čak iu zatvoru, Josipova vjera i karakter blistaju. Stječe povjerenje zatvorskog upravitelja, koji ga stavlja na čelo ostalih zatvorenika. Tu Josipov dar tumačenja snova dolazi do izražaja. On ispravno tumači snove faraonova peharnika i pekara, predviđajući da će peharnik biti vraćen na svoj položaj, dok će pekar biti pogubljen (Postanak 40:13, 19). Josip traži od peharnika da ga se sjeti i spomene ga faraonu, ali peharnik zaboravi kad se vrati na svoj položaj.
Dvije godine kasnije, sam faraon ima zbunjujuće snove koje nitko od njegovih mudraca ne može protumačiti. Peharnik se sjeti Josipa i ispriča faraonu o njemu. Josip je doveden pred faraona i tumači njegove snove, koji predviđaju sedam godina izobilja nakon kojih slijedi sedam godina teške gladi (Postanak 41:25-30). Josip savjetuje faraona da imenuje mudrog i pronicljivog čovjeka da nadgleda skladištenje viška žita tijekom godina obilja kako bi se pripremio za glad.
Impresioniran Josipovom mudrošću i pronicljivošću, faraon ga postavlja za drugog zapovjednika nad Egiptom, dajući mu vlast nad cijelom zemljom (Postanak 41:40-41). Josipov uspon na vlast dokaz je Božje providnosti i Josipove nepokolebljive vjere. Uspješno upravlja skladištenjem žitarica tijekom sedam godina izobilja, osiguravajući da Egipat bude dobro pripremljen za nadolazeću glad.
Glad ne pogađa samo Egipat nego i okolna područja, uključujući Kanaan, gdje živi Josipova obitelj. Jakov šalje svoje sinove u Egipat da kupe žito. Kad stignu, ne prepoznaju Josipa, ali on prepoznaje njih. Josip odlučuje testirati svoju braću da vidi jesu li se promijenila otkako su ga prodali u ropstvo. Optužuje ih da su špijuni i zatvara ih na tri dana. Zatim ih oslobađa, ali zadrži Simeona kao taoca, zahtijevajući da dovedu svog najmlađeg brata, Benjamina, kako bi dokazali svoje poštenje (Postanak 42:15-20).
Braća se vraćaju u Kanaan i na kraju nagovaraju Jakova da dopusti Benjaminu da ih prati natrag u Egipat. Nakon njihova povratka, Josip ih nastavlja iskušavati. Domaćin im je ručak, a zatim potajno stavlja svoju srebrnu čašu u Benjaminovu vreću. Kad je pehar otkriven, Josip izjavljuje da Benjamin mora ostati u Egiptu kao njegov rob. Juda, koji je prije predlagao prodaju Josipa, sada nudi sebe kao zamjenu, pokazujući duboku promjenu srca (Postanak 44:33-34).
Potaknut Judinom nesebičnošću i očitom preobrazbom njegove braće, Josip im otkriva svoj identitet. Kaže im da ne budu uznemireni ili ljuti na sebe što su ga prodali, jer ga je Bog poslao naprijed da im sačuva živote (Postanak 45,5). Ovaj trenutak pomirenja je duboko emotivan, naglašavajući teme oprosta i božanske providnosti.
Josip poziva cijelu svoju obitelj da dođe u Egipat, gdje im je dana zemlja Gošen za život. Jakov i njegovi sinovi sele se u Egipat, a Josip se nakon mnogo godina ponovno ujedinjuje sa svojim ocem. Prije nego što Jakov umre, on blagoslivlja svoje sinove i natjera Josipa da obeća da će ga pokopati u Kanaanu. Josip poštuje ovaj zahtjev i nakon Jakovljeve smrti, uvjerava svoju braću da im ne zamjera, rekavši: "Namjeravali ste mi nauditi, ali Bog je to namijenio za dobro da postigne ono što se sada radi, spašavanje mnogih života “ (Postanak 50:20, NIV).
Josipova priča završava njegovom smrću u dobi od 110 godina. Prije nego što umre, natjerao je Izraelce da se zakunu da će ponijeti njegove kosti sa sobom kada ih Bog izvede iz Egipta, obećanje koje se ispunilo tijekom Izlaska (Postanak 50:24-25). ).
Priča o Josipu bogata je poukama i temama koje duboko odjekuju kod čitatelja. Ona ilustrira snagu oprosta, važnost vjere i Božju suverenost u orkestriranju događaja za veću svrhu. Josipovo nepokolebljivo povjerenje u Boga, unatoč mnogim kušnjama s kojima se suočava, služi kao nadahnjujući primjer postojane vjere. Njegova sposobnost da oprosti svojoj braći i vidi Božju ruku u svojoj patnji snažan je dokaz transformativne moći milosti.
Štoviše, Josipova priča preteča je šire pripovijesti o putovanju Izraelaca u Egipat i njihovom konačnom izbavljenju, postavljajući pozornicu za događaje izlaska. Ističe ideju da su Božji planovi često izvan ljudskog razumijevanja, ali su uvijek usmjereni prema ispunjenju Njegovih obećanja i dobru Njegovog naroda.
Ukratko, priča o Josipu je duboka priča o iskupljenju, božanskoj providnosti i trajnoj snazi vjere i oprosta. To je pripovijest koja nastavlja nadahnjivati i poučavati vrijedne lekcije kako vjernicima tako i čitateljima.
